Smrt legendarnog frontmena Parnog Valjka Akija Rahimovskog koja nas je sve iznenadila u subotu 22. siječnja u tuzi, boli i nevjerici ostavila je cijelu regiju.
Iako su mnogi tužni što nisu bili u mogućnosti doći na posljednji ispraćaj u 15 sati u četvrtak na zagrebačkom Mirogoju u Aleji velikana, ispoštovali su želju menadžmenta benda, ali i situaciju s koronavirusom i počast glazbeniku odali kod Zdenca života ispred zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta.
Zbog svega posljednji ispraćaj održava se u krugu obitelji i prijatelja.
I prije 15 sati u Aleju velikana stizali su prijatelji. Među prvima su stigli, osim obitelji supruge, sina članovi benda s Huseinom Hasanefendićem Husom, potom Gibonni, Nikša Bratoš, Dino Jelusić, Neno Belan, Nina Badrić, Marijan Brkić, Jurica Pađen, i drugi..
Odmah na početku s teškim riječima okupljenima se obratio Hus koji nije mogao suzdržati suze.
– Stalno mislim dal’ je moglo bit’ drugačije.. Aki je bio u najboljem smislu te riječi – klaun, bio je sve što je trebalo, davao je sebe nesebično. Kad je pjevao s tugom, svi smo tugovali, kad je pjevao sa srećom, svi smo bili sretni. Sad mi je duša pusta k'o stanica jer nema putnika, Sad radovi stoje jer više nema kog’. Putovali smo dugo prijatelju i bez stajanja. Teško mi je. Nadam se samo da je spokojan. Nadam se da je našao mir ako je mir to što je tražio – kazao je u suzama Hus.
– Onima koji su ga poznavali i fanovima Nikada, ali baš nikada o nikome nije rekao niti jednu ružnu riječ. To mogu samo veliki ljudi, a takvih nema puno na svijetu. A kako ti moj Aki među takvim velikima. Jednostavno, zbog ljubavi. Bog je tako htio i on je zna najbolje. Volim te mali, o Burki, o moj Aki – kazao je Akijev prijatelj.
– Tata, tako nam je malo trebalo. Jedan zagrljaj, tvoj pogled. Ostaje mi utjeha što si mi rekao to jutro prije nego što si zauvijek zaspao – jednom prilikom si rekao da je lako biti visok, ali da je teško biti veliki čovjek. Tvoje srce se razboljelo, ali je do zadnjeg treba kucalo i bilo veliko za sve ljude dobre volje. Hvala ti tata što si me naučio da je čovjek malen pod zvijezdama. Ajde begaj, tako si mi govorio. Begaj tata jer im je dosadno gore bez tebe. Samo da znaš, samo ti tata, i nitko kao ti. Volim te tata. – kazala je u suzama kći Dina Rahimovski.
Ispred Akijeva odara stoji posveta sa stihovima “Tužna je naša ulica otkad nisi tu… Jer tužnu pjesmu pjevaju oni što ostaju”, iz pjesme Parnog valjka “Moja je pjesma lagana”.
Točno u 15 sati posljednjem ispraćaju su se pridružile i radijske postaje, točnije njih 150 diljem regije, na kojima se emitirala pjesma pod imenom “Ponovo” — posljednja pjesma koju je Aki otpjevao.
Službena komemoracija održat će se u petak 28. siječnja u 11 sati u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu za najuži krug kolega i prijatelja, prenosi Večernji.hr.
(tl)