Mijo Franković: Božićna blasfemija Republike Srpske

I dok mi još u mojoj kaotičnoj glavi odzvanjaju gloguki impulsi Evropske unije o sublimaciji riječi Božić u pojam „praznici“ svemoćni financijski Vatikan je žurno intervenisao i reterirao to praznovjerje, da bi Petrova lađa i dalje bezgriješno plovila. Naravno vjetar u leđa daje joj i politika Vatikana koji negiraju migrantske prljavštine ilegalnih ulazaka u tuđe zemlje, provale i pljaćke u tuđe kuće i stanova, napade, prijepade mirniih građana pa čak i ubojstva. Temeljem ovih javno proklamonavnih pravila o zaštiti migranata najvjerovatnije ću se jednog dana deklarirati kao migrant iz neke daleke atomske državne sile i potražiti azil u mojoj rezervnoj domovini „Lijepoj našoj“ na koju me upućuju i sugerišu gotovo svi predstavnici iz mog biotopskog okruženja od stanovdavne adrese, kantonalnog i gradskog vlastodršca, pa do mesne zajednice.

U negatvnom odgovoru da nisam u mogućnosti otići u moju rezervnu domovinu jer mi za to trebaju tri moje penzije da prenoćim samo jednu noć, oni su mi uporno ponavljali da treba da idem svojima i to sa najvišeg političkog kantonalnog i gradskog nivoa. Na moje pitanje koji su to moji rekli su mi ini ministri i pomoćnici i politički vladajući prvaci da ja to dobro znam da je to Široki, Grude, Čapljina i drugi pokatoličeni Vlasi kojima me oni već godinama prodaju.

Nisu oni krivi za svoje neznanje i svoj mentalni tucakluk i nikada neće dosegnuti zvijezde Bosanske spoznaje o porijeklu stanovništva iz Evropskih arhiva u kojima je tisuću puta zapisano da je stanovništvo Središnje Bosne odakle me nanese put opstanka ovdje da trpim poniženja neznalačke mafije, čisto genotipskog porijekla od Ilira. Naravno tragični kraj ovoga antihumanističkog diskursa je moje prisilno prijevremeno penzionisanje i gotovo zajamčena penzija, drugim riječima po aktualnim financijskim ponderima logorska gibira za preživljavanje.

Prethodni moj diskurs je samo ovod u induciranje nečega što se u najmanju ruku može nazvati ponižavajućim i uvredljivim za jedne etničku skupinu koja se zove Hrvati ili većinski katolici. Riječ je o vješto režiranom i smišljenom medijskom zločinu koji je vjerovatno sastavnica političke podvale političkog establišmenta Republike Srpske da na najveći blagdan Katoličkog Božića Televizija Rep. Srpske prikazuje Božićni misu iz Banjalučke katedrale i u momentu kada treba da predstoji temeljni, krucijalni čin misne žrtve ta televizija mržnje iz Rep Srpske prekida prijenos i uključuje drugu emisiju.

Teolozi bi najprije to definisali kao teški čin nipodaštavanja, poniženja, odnosno svetogrđa. Ovaj gest samo čovjek u potpunoj amneziji i mentalnoj izolaciji od trenutka u kojem živimo može izvući iz političkog konteksta razbijanja hiljadugodišnjeg integruma Bosne i Hercegovine. Veoma perfidan i podlo smišljen čin poruke svoji partnerskim višedecenijskim kadroviranim minđuarskim, iracionalnim hadezeovskim sluganima.

Medijska zloupotreba i instrumentalizacija nasvjetijeg i temeljnog načela Svete misne žrtve na Božić 2021., za mene je nova kreacija mržnje prema drugom i drugačijem, a sve u jednom cilju rastakanja živog nacionalnog, kulturološkog i identiteskog državotvornog statusa Bosne i Hercegovine. U historijskoj znanosti i najveći pesimisti ponekad su je za neke određene periode nazivali povijesnim pejzažem, ali nikada ispod toga, ali TV Rep. Srpske signalizira i na ovaj podmukao način da hoće i ispod nemogućeg.

Moj mentalni procesor iščitava ovo jasno i neupitno, ali da li je to isto i kod mjerodavnih čisto sumnjam iz razloga njihova jedinog cilja zaštite svoga kriminalno stečenog bogatstva na račun Bosanske sirotinje. Na kraju da izbacimo egzaktnu istinu naše sudbine koju određuje sluganstvo i poslušnost političkih protuha koji otvaraju kišobrane u BiH kada pada kiša u Srbiji i Hrvatskoj. (Piše: Mijo FRANKOVIĆ)

(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)