Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu Emotion pokazalo je da je sanjarenje odraslima teže nego djeci. S godinama gubimo tu maštovitu praksu.
– Ovo je dio našeg kognitivnog alata koji je nerazvijen i pomalo je tužan. Da bismo zapravo sanjarili, mozak mora stvarati pozitivne misli što može biti izazov – rekla je Erin Westgate, profesorica psihologije na Univerzitetu u Floridi.
Westgate i njen tim primijetili su da budući da je sanjarenje povezano s emocijama, ljudi koji to čine mogu bolje podnijeti bol i poboljšati svoje cjelokupno zdravlje. Okupili su grupu volontera kako bi provjerili tu teoriju.
Istraživači su zamolili sudionike da misle pozitivno, smisleno. Pretpostavljali su im da će im to pomoći u sanjarenju. Međutim, sudionicima se proces nije svidio.
– To su bile teške stvari. Činilo se kako im nije palo na pamet da bi mogli iskoristiti to vrijeme za uživanje u vlastitim mislima – rekla je Westgate.
Prema rezultatima studije, sudionici su razmišljali o stvarima koje zapravo nemaju puno veze s njihovim sjećanjima ili emocijama, poput sladoleda. Ipak, primijetili su porast kreativnog razmišljanja kada su im autori studija dali teme za odabir, poput budućih ciljeva, predviđenih događaja i omiljenih uspomena. U konačnici, pozitivno razmišljanje kroz sanjarenje ima nevjerovatne mentalne koristi.
– To je nešto što nas izdvaja. Definira našu ljudskost. Omogućuje nam zamišljanje novih stvarnosti, međutim, takva vrsta razmišljanja zahtijeva praksu – primijetila je Westgate.
Da biste to postigli, pokušajte prizvati ugodne misli.
– To je nešto što svi možemo učiniti kad imamo koncept. Također, imajte na umu da je svima teško. Sljedeći put kad budete šetali, umjesto da izvadite telefon, pokušajte sanjariti. Dok budete razvijali svoju sposobnost sanjarenja, imat ćete na raspolaganju izvor ugodnih misli u stresnim vremenima – zaključila je Westgate, a piše Yahoo. (tl)