U Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci “Derviš Sušić” večeras je u prisustvu velikog broja građana održana promocija knjige “Usamljeni stećak Ćazima Sarajlića” (Stvaralac u nevremenu), autora Vitomira Pavlovića, pisca i bivšeg glodura “Fronta slobode”.
Knjiga govori o životu i stvaralaštvu tuzlanskog slikara, pisca, novinara, kritičara i animatora kulture Ćazima Sarajlića, preminulog prije četiri godine.
Na promociji su o knjizi govoriti recenzentica, prof. Marica Petrović, te autor Vitomir Pavlović, dok je ulogu moderatora obavio umirovljeni novinar Nedim Hrustambegović, inače, lični prijatelj Ćazima Sarajlića.
Prof. Marica Petrović govorila je o odnosu Pavlovića, kao pisca, i Sarajlića kao umjetnika, koji su dobar dio života proveli zajedno, dobro su se poznavali, pa se često nije znalo ko šta kaže.
– Čak su toliko bili emancipovani da su se mogli šaliti na račun svog naciona, na način da preskoče prepreku, a da te niko više neće osuđivati što tako konverziraš – kazala je prof. Petrović.
Napomenula je da knjiga ima i dokumentarne elemente, jer su Sarajlić, a onda i Pavlović, sačuvali nešto od vremena u kojemu više nikada nećemo biti i ljude koje nikada više nećemo susretati: Ismet Mujezinović, Mevludin Ekmečić, Memo Dervišević, Kiko Sarajlić, Radoslav Zoranović, Zoran T. Jovanović, Zvonko Petrović, Tiho Lešić, Dragiša Trifković, Emir Dragulj, Zlatko Ugljen, Adela Ber-Vukić, Đorđe Mihajlović, Božina Radević, Drago Kuđić, Dino Omazić, pa i vulkanizeri Hukići!
Na kraju je kazalada niko nije imao hrabrosti da napiše nešto slično o Ćazimu Sarajliću, nego jedino Vitomir Pavlović.
U izjavi za portal TuzlaLIVE, Vitomir Pavlović je kazao da je osjećao ličnu potrebu, čak nužnost, da napiše knjigu o čovjeku koji je ostavio dubok trag u kulturi i drugim segmentima stvarakaštva.
– Ćazim Sarajlić bio je kustos, slikar, novinar, direktor nekadašnjeg Festivala kratkometražnog i dokumentarnog filma i, općenito, animator kulture. Dugogodišnji smo prijatelji i saradnici na mnogim zajedničkim projektima i mislim da smo nešto i uradili. Pokušao sam da situiram prostor i vrijeme koje, može se slobodno reći, nije bilo ugodno za Sarajlića. Bio je vrlo senzibilan i imao je nerva za svaku vrstu umjetnosti, a poglavito za likovnu umjetnost, naravno i za javnu djelatnost kakva je publicistika i novinarstvo – kaže Pavlović.
Istakao je da je imao i podsticaj od Ćazimovog brata, Dževdeta Sarajlića, da napiše knjigu. Tako da su se sklopile dvije esencije – lični osjećaj da to uradi i Ćazimovog brata, kao dužnika svom mlađem bratu, koji je imao vrlo senzibilan odnos prema njemu.
– Knjiga, naravno, nije mogla da opiše sve moguće aspekte Sarajlićeve djelatnosti, ali ono što je bitno, je da sam napisao autorski tekst od 150 stranica, a onda sam donio neku širu paletu njegove novinarske aktivnosti. Dodao sam više tekstova koji su objavljeni kao novinarske opservacije u “Frontu slobode” i “Oslobođenju”. Naposljetku sam izabrao njegove likovne kritike i poglede koje je objavio u knjizi prije 20 godine – zaključio je Vitomir Pavlović.
Ćazim Sarajlić je svoje novinske tekstove objavio u knjizi “Vrt glinenih golubova” koja je doživjela dva izdanja, 1997. i 2000. godine. Osim nje, izdao je i knjigu “Pogledi i eseji”.
Na promociji knjige dijelove Sarajlićevih tekstova govorio je bard bh. glumišta Vlado Kerošević. (Miro Petrović – Foto: Darko Zabuš)