Tuzla bi doslovce mogla dopiti epitet uskopanog grada. Na velikom broju mjesta u gradu nešto se kopa, postavljaju se cijevi za grijanje, isjećene su saobraćajnice, oštećeno je zelenilo, negoduju vozači zbog rupa koje moraju savladavati…
Stiče se dojam da se sve radi neplanski, u zadnji čas, ne vodeći računa ni o građanima, vozačima, zelenim površinama, nakrcava se objektima uži centar grada, ne vodi se računa o širenju prema drugim područjima.
Svaki pedalj slobodnog zemljišta uzeli su građvinci, a to znači obimne radove, smetnje u prometu, kopanje za polaganje vodovodnih i cijevi centralnog grijanja i druge radove, sve traje cijele godine.
Kako se saniraju “uskopine” to je druga stvar i bilo bi posla za istražne organe kada bi svako radio svoj posao kako treba.
Najviše ovakvih radova obavlja se na Sjenjaku gdje je nikao još jedan “betonski monstrum”, kako ove zgradurine naziva naš kolumnista Mijo Franković, a zbog kojeg itekako poremećen život stanovnika.
Prije par dana u centru Sjenjaka na mjestu presječene saobraćajnice stvorila se velika rupa preko koje su vozači htjeli-nehtjeli morali prelaziti (i oštećivati gime), jer nema mogućnost alternativnog puta. Silom prilika vožnja usporna do minimuma rezultirala je stvaranjem velikig prometnih gužvi, pogotovo u vrijeme odlaska na posao i povratka.
Mora li baš sve ovako da se radi i gradi, pitanje je za neke od nas kompetentnije ljude. Pitanja ima i za ignorantsku vlast koja je od Tuzle napravila “grad rupa” i graditeljske anarhije. Postoji li ovdje riječ odgovornost za način i trošenje sredstava!? (Foto: Miro Petrović)