U nastojanjima da se prikaže najvećom vojnom silom u regiji Vojska Srbije na raznim taktičkim vježbama i gađanjima iz svih oružja, sve češće demonstrira sirovu silu. Vojno neutralnoj državi kakvom se predstavlja ne treba da pokazuje “mišiće”, nego da se bez galame i prijetnji priprema za odbranu, ali Beogradu je jako važno da se hvali svojim arsenalom i iritira susjede. S druge strane, kakva je to vojna neutralnost kad tu državu (uglavnom putem donacija) stalno naoružava Ruska Federacija i ne samo ona.
Prošle godine, unatoč pandemiji, Vojska Srbije je pred TV kamerama dvije sedmice bez prekida uvježbavala svoja dejstva u zraku i na kopnu i nema čega tu sve nije bilo. Od ruskih letjelica MiG-29, Erbasovih helikoptera H-145M i francuskog raketnog sistema Mistral, preko tenkova T-72 i oklopnih vozila BRDM-2 dobijenih od Rusije, borbenih dronova CH92-A kupljenih iz Kine, sve do naoružanja i opreme domaće proizvodnje. Poslije je ta borbena tehnika prikazana znatiželjnim građanima u nekoliko gradova da se vidi kuda ide narodni novac.
Na pomenutoj vježbi nije prikazan ruski sistem protivzračne odbrane Pancir S1 kojeg je nedavno Srbija kupila od Rusije više zbog prestiža nego učinkovitije odbrane. Ovaj artiljerijsko-raketni sistem namijenjen je za odbranu objekata od izviđanja i dejstva iz zračnog prostora, kao i za zaštitu borbenih sredstava i jedinica na zemli. Kupljena je jedna bateriju, koja se sastoji od šest sistema i locirana je u Jakovu kod Beograda. Ova kupovina izazvala je zabrinutost u Briselu i Vašingtonu i od Srbije, koja je kandidat za ulazak u Evropsku uniju. zatraženo je da svoju vanjsku politiku i naoružanje prilagodi EU.
Jedna vježba Vojske Srbije održana ovih dana izazvala je veliko interesiranje javnosti ne samo u regiji nego i u Tuzlanskom kantonu, budući da je u zraku i na poligonima bila 63. padobranska brigada, tj. niški specijalci, čiji je komandant Tuzlak, brigadni general Nenad Zonić.
Već sam pisao da je Zonić rođen u bošnjačkoj porodici, da se školovao u vojnoj gimnazicji i vojnoj akaemiji u Beogradu, da je živio u Pančeva i da je sada u Nišu. Praktično sa 14 godina otišao je iz rodne Tuzle u Srbiju tako da mu se u međuvremenu izgubio bosanski identiet. U biografiji povodom unapređenja u generalski čin (u maju ove godine) nije naznačena njegova nacionalna pripadnost, pa se pretpostavlja da se ne izjašnjava kao Bošnjak.
Vježba niških specijalaca nije kao one koje se izvode u jedinicama kopnene vojske, budući da oni desantiraju spuštajući se padobranom iz aviona ili transportnog helikoptera da bi potom dejstvovali na terenu. Pri tome se provjerava njihova brzina, vještina i snalažljivost budući da je desant oblik ofanzivne vojne operacije kojom se jedinice najčešće noću prebacuju na područje koje je pod kontrolom neprijatelja ili se ubacuju u neprijateljsku pozadinu.
Pojedini vojni analitičari iz Beograda ističu da general Zonić u obuci vojnika, pored ostalog, primjenjuje i ono što je 2018. godine naučio na generalskom usvršavanju u Zapovjedništvu za specijalne operacilje Vojske Francuske. Tokom jednogodišnje specijalizacije imao je zajedno s francuskim komandosima nekoliko padobranskih skokova i preciznih doskoka i pobrao pohvale domaćna. Tuzlak očito gradi karijeru.
Nedavno mi se telefonom iz Beograda javio jedan kolega kojeg sam pitao zašto se Srbija toliko naoružava, a on mi je odgovorio: “Srbija je okružena članicama NATO-a, pa kad je dobro naoružana svakog odvraća od nasrtaja na njenu nezavisnost.” Dodao sam da ne vjerujem da bi neko napao na tzv. vojno neutralnu državu, a on je rekao: “To se nikad ne zna.” (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)