Da su političke istrage i političke optužnice uobičajeno stanje u Kantonalnom tužilaštvu, sad imamo i trku za Ginisovu knjigu rekorda. Naime, mislilo se da je slučaj istrage protiv uposlenika JU Gradske apoteke Tuzla, Edima Kadića i drugih, koji je ušao u petu godinu, svojevrstan rekord u sporosti i aljkavosti među tužilaštvima u Bosni i Hercegovini!
Međutim, graška je u pitanju. Naime, istraga protiv nekadašnjeg kantonalnog ministra trgovine, turizma i saobraćaja Besima Durakovića i Ahmeda Bajrića traje više od sedam godina i Kantonalno tužilaštvo TK ozbiljno kuca na Ginisovu knjigu rekorda! Ačkosum! Kad ne možemo među najbolje, idemo među najgore. Rekord je rekord! Budimo ponosni na naše tužitelje!
Doduše, nepravda bi bila kad bi kvalifikacije za rečenu knjigu rekorda važile za cijelo Tužilaštvo. Ovdje je riječ o nekoliko „šampiona” iz Odjela organizovanog kriminala i korupcije. Doduše, blage kazne koje za nesposobnost, nerad, a i namjeru, određuje Zakon o krivičnom postupku, idu na ruku tužiteljima sklonim javašluku. Međunarodni pravni eksperti su tužilaštva označili kao mjesto s kojeg se ruši pravosudni sistem naše države. Iz „čađave mehane“ dolaze novi dokazi za mišljenje stranih eksperata.
U politički motiviranoj istrazi u vezi dodjele radova na šest novih bušotina Rudnika soli Tuzla firmi iz Gračanice, pokazalo se da je firma kadrovski i trehnički sposobna da uradi taj posao i već je su gotove četiri bušotine. Pokazalo se i to da su svi pravni i tehnički uvjeti koje određuju zakoni i propisi bez i jedne greške ispunjeni.
Ipak, postupajući tužilac Ćazim Serhatlić nastoji dokazati da sve to nije kako treba i da je tu bilo uticaja i koristi i nastavlja prikupljati „dokaze“ na način da je ispitano više od šezdeset svjedoka među kojima su i neki borci Armije BiH, pitajući ih kako su se u toku rata ponašali neki od osumnjičenih!? Ako ovako nastavi, tužioci će početi ispitivati nene, djedove, pradjedove, strine, svastike i drugu mnogobrojnu familiju i prijatelje! Sve do penzije! Da ima sumnji u takvu namjeru može se zaključiti i iz sljedećih činjenica.
U više navrata postupajući tužilac tražio je da se osumnjičenom predsjedniku Socijaldemokrata BiH zabrani da obavlja funkciju poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH. Branitelji osumnjičenog Envera Bijedića, advokati Mirna Avdibegović i Mensur Radončić, na Opštinskom sudu osporavali su ove zahtjeve kao neosnovane pa je, 9. avgusta ove godine, Kantonalni sud donio rješenje u kojem se kaže da Bijedić ima pravo obavljati svoju poslaničku dužnost.
Unatoč sukobu interesa, isti je tužilac Enveru Bijediću i u vezi afere sa izgradnjom Stambeno-poslovne zgrade „15.maj“. U dosadašnjem toku suđenja, svjedoci optužbe su u svojim iskazima išli u korist optuženog Bijedića što sugerira da je optužnica takođe politički obojena. Ali, nije sve stalo na tome.
Koristeći demokratsko pravo javne rasprave, odnosno polemike, tužilac je na neke tekstove potpisnika ovih redova reagovao demantijem. Naravno, bio sam sretan da polemišem sa Serhatlićem, jer svaki javni dijalog je prilog izgradnji demokratske javnosti, a time i demokratskog društva. Međutim, Serhatliću to nije bilo dovoljno pa je, valjda u ljutini i bijesu, a svakako i u cilju pritiska na medij koji favorizuje slobodu govora i nezavisno novinarstvo, angažovao advokata. Tužio je i mene i portal TuzlaLIVE, jedini koji nikad nije dobio ni jedan fening iz gradskih, kantonalnih i federalnih fondova namijenjenih medijima. To je cijena nezavisnost!
Serija prijetnji sudom i nekoliko sudskih tužbi jasno imaju za cilj pritisak na uređivačku politiku, odmak medija od škakljivih tema, a moguće i gašenje ovog portala!
O tužbi Serhatlića, kao njegovom „prilogu“ javnom demokratskom dijalogu, drugom prilikom. (Piše: Ekrem AVDIĆ)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)