Na današnji dan, prije dvije godine, preminuo je u 77. godini Fahrudin Avdičević Fako, vjerovatno najveće ime u istoriji FK Slobode.
Rodom iz Bijeljine, a Slobodu i Tuzlu volio je kao malo ko. Može se reći da je cijeli život posvetio klubu u kojem je rekorder sa 825 nastupa, skoro duplo više od onih koje, kako sam jednom napisao, nazivamo “legendama”.
Fenomenalni centarhalf Slobode i nekoliko puta reprezentativac Jugoslavije, jedan je od najofanzivnijih odbrambenih igrača kojeg pamte sportski hroničari. Sa 17 postignutih golova u jednoj sezoni, četiri manje od legendarnog Ronalda Koemana, koji je igrajući za PSV 1987/1988 postigao 21 pogodak, podatak je koji nije poznat većini ljubitelja nogometa.
Mogao je birati gdje će nastaviti karijeru, ostao je vjeran Slobodi. Kao igrač, kratko kao trener, dugo kao direktor kluba. I to u vrijeme kada su neki novoosviješteni htjeli na tron staviti Zmaja od Bosne, a ugasiti Slobodu.
Zajedno sa lani preminulim dr. Antom Raosom, Bahrijom Tanovićem, Ademom Tucakovićem, Fikom Suljetovićem i još nekim pojedincima, Fako je imao ključnu ulogu u spašavanju Slobode.
Poslije se borio da Tuzla dobije Muzej sporta, njegova ideja je u nekom drukčijem obliku realizovana desetak godina poslije.
Avdičević je sahranjen na mezarju Goli Brijeg u tuzlanskom naselju Kula, gdje su danas njegov mezar prekrili cvijećem i ponekom suzom, te izrekli molitvu, supruga Vahida, sin Asmir i kćerka Azra s porodicama.
Uime čitalaca portala TuzlaLIVE buket je položio novinar Miroslav Petrović, Fakin prijatelj i izvještač o životu Slobode i njenih legendi duže od pet decenija.
Tokom dana, mezar velikog Fake Avdičevića posjetili su, pomolili se i položili buket cvijeća igrači Slobode: kapiten Amar Beganović, Emir Jusić, Dženis Beganović i Alen Kurtalić.
Velika imena “crveno-bijele” porodice ne smiju biti zaboravljena. (MP – Foto: Miro Petrović i Asmir Avdičević)