Dječji blog/Purgerica u Bosni (3): Dvije kule (Foto)

(Kula Husejn Kapetana Gradaščevića u Gradačcu – Foto: Miro Petrović)

Sljedeće mjesto koje sam posjetila je bio Srebrenik, na to mjesto sam povela i moju baku koju zovem Data.

Do Srebrenika smo se vozili jedno pola sata, pa smo napokon došli. Kad sam vidjela kulu bila sam oduševljena kako je lijepa i velika, i odmah sam skužila da je sagrađena od kamenja i cigala. Objasnili su mi da je Srebrnik prije imao rudnik kamena, valjda je onda to taj kamen.

Kula je nažalost bila zatvorena, ali sam se barem slikala pokraj nje.  Tu je prije živio ban Stjepan II. Kotromanić, a nakon njega prvi bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić.

Tamo više nitko ne živi, ali sam ispred našla jednog psa i nazvala ju “Bela”. Imala je jedno dva mjeseca. Jako sam se povezala s njom. Bilo mi je jako žao što nije imala gazdu. Imala je, eto, svoju kulu. Kažu da su ovu tvrđavu osvajali Turci, Mađari, a ja kažem da je najvažnija osvajačica ova moja mala Bela I. s četiri noge. Morala sam je ostaviti tamo, ali sam ju zato nahranila i napojila prije odlaska.

ZANIMLJIVOSTI 

Stari grad u Srebreniku zovu Gradina, a to se ime spominje prvi put 15. veljače 1333. godine. Stari grad Srebrenik proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nalazi se na oko pola sata od Tuzle. Kula ili tvrđava prekrasna je i izgleda kao da je iz nekog filma ili serije sa zmajevima.

A kad smo kod zmajeva, u kulu Zmaja od Bosne išli smo drugi dan. Tamo sam ovaj put povela svog djeda.

Ta kula se nalazi u Gradačcu. Posjetili smo je i saznali da je u njoj živio kapetan Gradaščević poznatiji kao Zmaj od Bosne. Kako sam skužila iz priče moga djeda kapetan Gradaščević nije bio samo kapetan nego se kao i još neki borio za slobodu Bosne.

A kaže djed, da je i pokojna supruga njegovog brata Joze, gospođa Džana, bila Gradaščevićeva praunuka. Daj zamisli! Nju nikad nisam upoznala, premlada sam, ali njenog unuka Damira dobro poznajem. Pitat ću ga za to. Meni je baš fora znati da mi je u familiji bio netko od Gradaščevića.

Osim te predivne kule, u Gradačcu ima i finih restorana, a u jednom od njih, koji se zove „El Mundo“, sam bila i ja. U tom restoranu su bila dva akvarija s različitim ribicama. I slikala sam te ribice jer im nisam mogla odoljeti. Tamo sam jela makarone s 4 vrste sira koje obožavam, i bile su mljac.

Nakon dobre hrane malo sam morala u akciju. Posjetili smo jezero Hazna, i ono je u Gradačcu.

Slušajte što sam tamo vidjela.

Tamo sam vidjela ljuljačke koje su umjesto da su sjedalice od drveta bile su od guma.

Tamo su bila dva vodoskoka i to predivno jezero. Mama ja smo se super zabavile dok nas je djed Miro slikao.

Onda smo se vratile u Tuzlu i razmislile i dogovorile se koji će nam izlet biti sljedeći. O tom izletu ćete čitati u mom sljedećem blogu. (Piše: Ina, Zagrepčanka, 10 godina – Foto: Azra i Almedin Mešić, Miro Petrović)