U knjizi Chareles W. Adamsa pod nazivom: “Za dobro i zlo utjecaja poreza na kretanje civilizacie”, u izdanju Instituta za javne finansije, Zagreb, 2006. godine, data je povijest poreza sa porukom: “Našoj djeci u 21. stoljeću s nadom da će biti kreativni i stvoreni porezni sustav lišen zla koji prožima sadašnji sustav”.
Poruka je jasna, povijest nas uči i dobru i zlu. Vrijeme visokih inflacija i obezvrjeđivanja novca smo iskusili “na vlastitoj koži”. Strah da ne prouzrokujemo haos uveo nas je u “sigurni” sistem u kojem smo žrtvovali monetarnu suverenost. Slijedeće ključne institucije danas određuju našu sudbinu: to je Valutni odbor u instituciji Centralne banke Bosne i Hercegovine i poreske administracije u institucijama Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Poreskih uprava F BiH, RS BiH i Distrikta Brčko BiH. Zajednička karakteristika u oblasti monetarno-bankarskog sistema i fiskalnog sistema je strah za promjenama. Vlast u svom nastojanju pokušava dvije stvari. Prva je da kreira novac. Druga je da poveća poresku presiju. U prvom naumu ne uspijeva zbog strukture bankarskog sistema u kome su strane banke u većinskom vlasništvu i na pamet im ne pada da obezvrijede svoju aktivu sadržanu u plasiranim kreditima. Što se tiče novca privrede i stanovništva on je samo pokriće za kredite koje banke plasiraju. Banke u cjelini dobro prolaze, jer solidno zarađuju bez velikih rizika, a platni promet im donosi ekstra dobit. Cijena toga je “prelikvidnost” bankarskog sektora čije su obavezne rezerve znatno veće od propisane obavezne rezerve koje su propisane za banke koje iste drže kod Centralne banke BiH. Rezultat toga je smanjenje kreiranja kreditnog novca, koji predstavlja savremeni oblik novca, koji snabdijeva privredu novcem kao što to radi srce u ljudskom organizmu.
Druga grupa institucija sve više postaju ključne za naš sistem. To je porezna administracija. Zadatak im je ubiranje javnih prihoda. Širokim narodnim masama su poznati kao PDV, porez na dobit, dohodak, imovinu, doprinosi akcize, naknade i razni parafiskaliteti koji se uvode bez ili sa razlogom koji je poznat samo nosiocima vlasti. Radi se o brojnim vladama, skupštinama, parlamentima, vijećima.
Da bi odgovorili na pitanje dobra i zla koje nas je pogodilo, možemo se poslužiti odgovorom jednog visprenog privrednika iz doba socijalizma koji je podnosio izvještaj onim ” višim”. Na pitanje ima li kakvih novih vijesti odgovorio je da ima dobru i lošu samo je u dilemi koju prvu da kaže. Naravno, svako voli dobru vijest, što se pokazalo i u ovom slučaju. Vrli privrednik je rekao da je zasijano dosta pšenice, što je dobro. Loše je što ništa nije niklo.
Tako mu je i sa našom monetarnom i fiskalnom politikom. Vijest da su banke rentabilne i likvidne sve nas raduje. Ova druga vijest o porezima i budžetima je uvijek loša. Loša je, jer rastu deficiti, gubici, unutrašnji i vanjski dugovi. Sve to loše mora neko platiti. Jedini platac je narod bez obzira kako se utvrđivala ili neutvrđivala poreska incidenca, koja govori na koga pada poreski teret.
I dok godinu dana poduzimamo razne mjere redistribucije dohotka onima kojima je pala kupovna sposobnost ili ugrožena likvidnost niko, “ama baš niko”, ne spominje reformu sistema.
Jedna kreativna ideja potekla je od jednog broja privrednika na čelu sa g. Pilavom koji je imao dobru zamisao kao impuls promjenama. Sve je zapelo i otišlo u krivom smjeru. Osnovni pravac promjena je dat kroz jačanje uloge poreske uprave kroz dva ključna zakona koji se odnose na finansijsko poslovanje, računovodstvo i reviziju. Kolateralna šteta u FBiH je bila finansijska policija koja je izgubila gotovo sve ingerencije. Moć poreske uprave seže do kontrolne uloge nekadašnje SDK-a, s tim da je razlika drastična. Naime, platni sistem je u bankama. Da je u kliringu Poreske uprave sa kontrolama sve bi donekle imalo smisla.
Umjesto promjena poreskog sistema mi smo negdje “nigdje”.
Da ne bi stalno nekoga educirali i učili dovoljno je pročitati na 475. stranici citirane knjige : “PDV je posredni porez budućnosti i vjerovatno će u 21. stoljeću zamijeniti sve poreze na dohodak i dobit kojima se ostvaruje sve manje javnih prihoda”. Na tragu rješenja za poreske reformo gdje je PDV-e sa svojim tarifama 17% i 0% i akcizama, koje pogoduju samo utaji poreza, sa izvorom svađa između svih nosioca vlasti oko pripadnosti, trebalo bi pribjeći jednostavnom rješenju. To rješenje je dodatni dio poreza u prometu koji bi u jednoj poreskoj stopi na promet zamijenio sve druge oblike davanja, dok bi se plate oporezovale samo doprinosom za penzijsko osiguranje. Tada bi FBiH prodisala, jer je “začepljena” raznim vještačkim branama. Obezbijedila bi se pretpostavka da imamo jedinstven zdravstveni i penzioni fond, koji bi preko trezora distriburirao javne prihode prema nosiocima potrošnje. Na taj način bi se stvorila dobra osnova za harmonizacijom sistema u okviru države BiH i uvela poreska konkurencija.
Kako su porezi uticali na kretanje civilizacija, tako bi se nešto slično desilo u “zarobljenoj” Bosni i Hercegovini, gdje se građani tretiraju kao “očerupane guske kojima vlast nemilosrdno čupa perje dok oni ne gaču”. (Piše: Izudin KEŠETOVIĆ, tuzlalive.ba)