Monti Pajton šou: Čekajući Godoa

Svakako najgora varijanta institucionaliziranja političkog ludila, jeftinog palanačkog voluntarizma i promoviranja političke volje, kao diskrecijskog prava na nedodirljivu božansku bezgrešnost izvan vremena i prostora. A, još dalje od bilo kakve pameti.

Bogićevićevo eventualno povlačenje sopstvene neopozive ostavke gradonačelničke kandidature, zasigurno bi otvorilo nezadrživi maligni proces njegovog personalnog i političkog diskreditiranja po matrici: “Ti si samo ono što se mi – Trojka, dogovorimo!”

Trenutno se dogovorilo da je, za sada, Bogić Bogićević sitna kolateralna šteta procesa instaliranja predsjedavajućeg GV Sarajeva u liku NiP-Keminog (Ademović) malog, striktno zaslugom njegovog božanskog dara predominantne “genetičke predodređenosti”, kako to hadži-Dino nadahnuto pjesnički reče. Narodski rečeno, babin sin.

Jedino ostaje djelimično misteriozno da li bi se i notorna kleptokratska SDA-udruga za trenutak postidjela obima konkretno iskazane oholosti i cinizma “trojkaša”.

Teško da u poznoj životnoj dobi veteranu silnih političkih bitaka Bogiću Bogićeviću “treba” ovako sitnošibicarski pripremljen politički grob u njegovom Sarajevu, sličan onom koji mu je, navodno, bukvalno i bio iskopan u njegovom rodnom Ugljeviku podno Majevice, u koji, srećom, nije pao.

Ne bi trebalo da paradigmatski padne niti u ovaj šeherski, da parafraziram: “Bolje biti nezadovoljan čovjek, nego zadovoljna svinja!” (Piše: Derviš ČIČKO)