Društvena hronika: Sto pedeset prva žrtva, Zijad Kapetanović!

Hiljade ljudi su postale žrtve sistema čak i ako su ga branile. Govore to i sudbine desetaka ako ne i stotine hiljada boraca Armije BiH koji su državu četiri godine branili i za to vrijeme nisu radili, nisu primali plaću. Sad kad su trebali u penziju, morali su iz svojih džepova platiti penzijsko osiguranje državi koju su branili. Žrtve sistema su brojnije i različitije ako je sistem loš i ako su loši ljudi koji vode poslove lošeg sistema.

Stotinu i pedeset Tuzlaka je 2009. godine trebalo da se usele u kupljene nove stanove u zgradi „15. maj“. To je datum početka borbe Tuzlaka za slobodu u narodno-oslobodilačkom ratu 1992-1995. Taj simbol slobode, za 150 Tuzlaka je dan ropstva! Jer, tek danas, 12 godina kasnije, u stanove su počeli da se useljavaju oni koji su morali naći novac da ih okreče, postave šaltere za električne priključke, kupe kade, lavaboe, pločice, bojlere i druge stvari minimalnih uslova stanovanja.

Dvanaest godina je prošlo otkako je njihov novac iz Direkcije za izgradnju, kako tvrde, tačno dva miliona maraka kriminalno ofarbani gradonačelnik Tuzle, Jasmin Imamović sa računa Direkcije prebacio na konto izgradnje jezera. Tužilaštvo Tuzlanskog kantona uložilo je ogroman napor da dokaže da je tužba protiv gradonačelnika zastarjela! Dva miliona pojela maca! Uz to, gradska vlast nastavlja da se iživljava nad sudbinom vlastitih građana i stalno traži razloge da se ne izda i zadnji papir-dozvola za ispravnu protupožarnu zaštitu kako bi se moglo pristupiti tehničkom prijemu zgrade besčašća, oholosti, pakosti i sadizma gradske vlasti. I u ovom slučaju po stoti put se pokazala istinitom narodna: “Daj mu vlast dva dana da vidiš kakav je čovjek!“.

Sto pedeset i prva žrtva gradske i pravosudne vlasti je i Zijad Zićo Kapetanović, umirovljenik i jedna od osoba po kojima se prepoznaje cijela generacija koja je prva osjetila život u kapitalističkom društvu Zapada i njegove manire počela donositi u Tuzlu.
Nesretni je Zićo, posredstvom advokata Drage Reljića, 1995. godine kupio dvosoban stan od Branislava Biljetine, koji se tokom agresije na BiH odselio u Kanadu. Uz prisustvo svjedoka, ugovor su potpisali zastupnik prodavca stana, Drago Reljić i kupac stana, Zićo Kapetanović, koji je Reljiću isplatio 35.000 maraka. Taj ugovor je Reljić ovjerio 2002. godine u Opštinskom sudu nakon čega se u vlasničku knjigu upisao gospodin Kapetanović. Zašto je Reljić čekao tri godine da upiše stan kupcu Kapetanoviću? Da li je znao ili nije da je za to vrijeme stupio novi Zakon o povratu stambenih prava!? Ne vjerujem da je toliko neobaviješten čovjek čiji je posao praćenje promjena u zakonodavstvu.

Deset godina kasnije, Branislav Biljetina putem suda traži povrat stana. Općinski sud donosi presudu u korist Kapetanovića, a nakon žalbe Biljetine, Kantonalni sud donosi odluku u njegovu korist. Od tada pa do danas traje sudovanje!

– Pola penzije, koja iznosi 320 maraka, četiri godine plaćam na sudske troškove i još ih nisam isplatio. Kantonalni sud je donio odluku da se iselim iz stana uz nadoknadu od 53.000 maraka za koje danas ne mogu kupiti ništa. Tražio sam od Ustavnog suda da mi Biljetina plati kamate od 1995. do 2013. godine. U međuvremenu, Biljetina me tuži da platim stanarinu za sve te godine, a ja da mi plati sve što sam uložio u renoviranje stana. Ja sam žrtva advokatsko-sudskih zavrzlama. Vrhovnom sudu sam dao zahtjev za reviziju postupka. Za svoja prava ću se boriti sve do suda u Strazburu – veli 81-godišnji Zićo Kapetanović.

Biljetina hoće i jare i pare. Reljić, čini mi se, hoće pare, a neće odgovornost. Sudovi jedni druge pobijaju ili loše računaju. A sve, od minimalne penzije, plaća nesretni Zićo!

Dokle će narod biti žrtva svoje vlasti. Sto i pedeset i jedan puta pravosudne!
A vlasti se nakotilo k'o korova! Ko je rekao da je lijek pobuna! (Piše: Ekrem AVDIĆ)