U svakoj običnoj državi građana, kao što je npr.Njemačka, lopovi kao Uli Henes, idu u zatvor, dok u običnoj lopovskoj zemlji kao što je naša, građani su u zatvoru, koji se zove država. Nažalost, to nije samo pusta igra riječi, pošto ogromna većina običnih ljudi svjedoči tom stanju svojim životima. Beskrajno isprazna, verbalna nadmudrivanja aktuelnih političara u potpuno zagađenom javnom prostoru, potpuno su nepodnošljiva i neproduktivna, čak i za svoje direktne aktere. Poruke, koje bi trebalo da budu upućene glasačkom tijelu tj.građanstvu, nerazumljive su i bez odjeka, pošto gotovo da nema pravog međusobnog kontakta. Dosegnuta je kritična granica nerazumijevanja nove društvene klase političara, potpuno korumpiranih, ali legalnih poklisara osiromašene narodne “vanpartijske mase” i pauperiziranog puka. Uspostavljena su najmanje dva dominirajuća divergentna “paralelna svijeta”: kasta nedodirljivih, gramzivih bogataša i sirotinje. Ne postoje više nikakve dodirne tačke spoznaje o zajedničkoj, kauzalnoj političkoj sudbini u okvirima istog društvenog miljea, prevashodno uključujući pojmove pravne jednakosti i socijalne osjetljivosti, barem na elementarnoj razini. Svakodnevni politički život je prepun, do vulgarnosti, banalnih primjera i dokaza ovakvog deprimirajućeg stanja društva.
Ovih dana možemo svjedočiti demokratskim bahanalijama i javnom politikantskom kupleraju u našem kantonu, koji se zove “mandatarenje i ministarenje”, a u režiji vladajućih političkih partija. Zlonamjerno i smišljeno proizvedena javna procedura uspostave Vlade TK, sramotna je i apsurdna do besmisla-upravo slika i prilika vladalačke mentalne strukture pomenute klase političara. To su oni-uzurpatori vlasti. Nigdje se ne vide oni drugi, koji su na zadnjim izborima samo proceduralno i privremeno prenijeli svoj izvorni dio vlasti i interesa na medijatore političke volje, tj. vijećnike i članove raznoraznih skupština, sa idejom za jasnim političkim predstavljanjem. Cinična utjeha je jedino da ti “legalni predstavnici”, bez ikakvih ograda i skrupula, od početka i potpuno otvoreno i ogoljeno predstavljaju svoje privatne, porodične, klijentelističke i druge interese, ostvarujući ih na kriminogeni način.Tako, srećom,odmah ostavljamo sve nade, kao na ulazu u podzemlje “Pakla”, prema uputstvu velikog Dantea.
Nažalost, daleko smo još od “Čistilišta”. Što se tiče samog “Raja”, u našoj izokrenutoj stvarnosti, već smo “unutra”, sudeći po talambasima političke klase. Oni uvijek polaze samo od sebe i nisu čuli za savjete mudrog, vječnog Dantea. Ne igraju ni šah i gluhi su za Gens una sumus. Samo samo-vladaju, samo-vladaju… (Piše: Derviš ČIČKO, TuzlaLIVE, 3. april 2014. godine)