Kada bismo u našoj kući, uoči nekog od porodičnih blagdana, pripremali malo bolju sofru djed bi migom davao obavezu da se dobar dio spremljenih đakonija proslijedi u komšiluk bez ijedne riječi objašnjenja ko je ko od komšija. I onome ko ima, a i ko nema. Ko je koje vjere i nacije – nije bilo bitno. O takvom činu se nije govorilo ni u kojem povodu. Niti nedaj Bože prigovaralo ako od istih, zbog njima znanih razloga, nije uzvraćeno poslije njihova svečarenja. Darovi su obostrano primani kao nešto najvrijednije što može biti. Sve se podrazumijevalo. Adeti na Balkanu u svih naroda su isti, osim u fukare. Zato se valjda sa svakim tikve ne sade.
E, u slučaju donacije vakcina predsjednika Republike Srbije (RS) Vučića entitetu Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) nije sve tako. Uspio je u namjeri. Postrojio je naša “tri mladića na otoku sreće”, u Sarajevu i očitao im lekciju iz podzemne diplomacije ponižavanja i neuvažavanja, provocirajući i one iz drugog reda da progovore i tako pokazao svakolikoj javnosti da je u ovoj zemlji sve disfunkcionalno kada su država i njen ugled u pitanju. Vrhunski marketinški i medijski spin. U halabuci koja je nastala sve se zaboravilo, Milanović, lopovluk na Drini, genocid, pa i Jevrejsko groblje. Aferim!
Poklonu se u zube ne gleda. Iako je, uzgred budi rečeno, avionski let i trošak obezbjeđenja prisutnih višestruko premašio cijenu iladža. Ali, trio fanatikos, očito, nije sve škole završio u redovnom roku, a i uhljebi oko njih imaju iskustvo i papire sa sveučilista iz Kiseljaka, Brčkog, Pala, Malina, Tuzle i dr. pa prevejanim beogradskim diplomatskim magupima nije bio nikakav problem da ih po ko zna koji put preveslaju. Svugdje, osim u Bosni, ovakve danajske darove proceduralno trebao bi da prima Crveni Križ, bez puno pompe i političkih besjeda. Državnici, prave i dobronamjerne komšije, sjedaju za stol i dogovaraju šta će i kako će da podanicima pomognu, sa ove i one strane Drine i Save, ne bi li se posljedice belaja svele na minimum. To bi bio fol za deset. Ali…
Srbi, Hrvati, Bošnjaci i poneki ostali, tvrdi se, mogu dobiti vakcinu u zemljama maticama okolo. Javiš se i sve bude ekspresno riješeno. Je li i ta takva kakva je vakcina za bogate ili siromašne? Ruska, Kovidova, kineska? Ne pitaj! Glava je na dobošu! Glasači, na dva mjesta, su važni, i živi i mrtvi.
Jedino, čini se, neće biti vakcinisani poslušni podanici sure i ponosne, čija su djeca odavno otišla sa spakovanim koferima trbuhom za kruhom. A mišljenje je onih gore, očito, da i ne treba pelcovati ove što su ostali ovdje. Eh, pjesniče Šantiću, ti i tvoja pjesma…
Svi koji odu na bolji svijet olakšanje su socijalnim fondovima banana državica unutar BiH i okolo, a i njihovoj djeci tamo daleko. Ovi na prvim linijama (ružan ratni izraz iza kojeg se sakriva obaveza profesionalaca da rade ono za što su plaćeni, a konzumentima utjera strah u kosti), dobit će svoju dozu, prije ili kasnije, kako ko. Ostali, svaki pojedinačno, molite ‘nekoga svoga gore’ da vam pomogne. U igri su svi sveti. Vlast ne zna i neće pomoći, sve dok joj ne bude isplativo. Jer, tražili smo, e, pa onda i gledajmo! I čekajmo!
More bit bidne, a more bit i da ne bidne! (Piše: Osman PUŠKAR)