Iznimnim ljudima suđeno je da obilježe vrijeme i da, htjeli to oni ili ne, postanu sinonim često nepriznate izvrsnosti. Na Balkanu takve ne trpe i traže svaki način kako ih omalovažiti. Njih i njihovo djelo. Pokojna Mira Furlan, jedan je od takvih primjera. Za nacionaliste i populiste 90-ih prošlog vijeka bila je šansa da pokažu lični, lažni patriotizam i nacionalizam iz esnafa, pa i šire. Kad napadneš zvijezdu njen jasan stav o svemu što se tada događa, imaš šansu! Čut će se da si zaboravio svoju pedesetogodišnju prošlost i prihvatio novo. U protivnom kako će drugovi gore saznati za tebe prosječnog. Postavljaš pitanja razna. Kako to da neko slovenačko-jevrejskog podrijetla, pa udan za Srbina, profesionalac i intelektualac smije biti antiprotivan? Ne uklapa se u zakone mase ni po čemu, molim lijepo! A sviće nova zora. U Zagrebu, kaj ne! I u Beogradu, bre!
Takve treba na stub srama. Ekskomunicirati! Zauzeti njihovo mjesto! Eliminisati konkurenciju! To što je riječ o glumici raskošnog talenta i vrsnom profesionalcu, članici HNK, eruditi, znalcu glumačke profesije i zvijezdi YU prostora koga briga.
I počinje akcija kažnjavanja. U matičnoj kući HNK otkaz na poslu. Razlozi bizarni, a uistinu su javno izneseni stavovi i pisma o nadolazećem fašizmu, nacionalizmu, populizmu i svom ličnom zivotu. Ugrožena egzistencija i otimačina stana njene bake. Sve miriše na osvetu prosječnih i pohlepu skorojevića, koji u tranzicijskom vremenu vide svoju šansu. Sve uz muk onih koji su je do juče obasipali pohvalama, a trebali su podići glas da kroz njenu zaštitu zaštite sebe i sačuvaju dignitet profesije od nadolazećih voda nepravde.
Jer, gospođa, glumica, Mira, se svemu suprostavila žestoko. Javno! Pismima i riječju. I tamo i ovamo! Na njen način, bez i trunke straha, čini se svjesna da je Don Kihot svog vremena. I na kraju, umorna od svega otišla je trbuhom za kruhom. U bijeli svijet. Izvrsna radna karijera u SAD. Od egzistencijalne samoodrživosti stiže do velikih glumačkih ostvarenja u Holivudu i profesora glume na Brodveju. Tako je, čini se, izbjegla silovanje nepravedne javnosti sa psihologijom rulje. Uvjerena u katarzu svakoga, ne očekujući ništa od inih zagrljenih plaštom sitnih interesa, predano je radila svoj posao i branila svoj stav.
Njen iznenadni biološki nestanak, kao velikog čovjeka, supruge, majke, glumice, otvorio je proces posipanja pepelom odgovornih u šutnji. Državne televizije regije emituju uradke i reprize. Pohvale sipaju sa svih strana, liju krokodilske suze za nekim ko je govorio istinu, a koga se nije htjelo čuti niti podržati. Kad je trebalo govoriti, ništa! Bijeg u mišju rupu donio je profit pozicije. Klimoglavci su ćutali ili ostrašćeno lagali, a kukavice i čankolisci iz interesa su galamili. I povrh svega tvrdili da će čistka pametnih unaprijediti svijet običnih. Prosjek je prihvatio juriš mase.
Mantra trke za pozicije na prostorima brdovitog Balkana dovela je do egzodusa poštovanja pameti, poštenja, vrijednoće i odgovornosti. I mladih i starih. Beskrupuloznost, prevara, prosječnost, površnost, intriga, krađa, nasilnost, pravna nesigurnost, neobrazovanost, populizam, fašizam, vjerska netolerantnost i seksizam postali su atributi na riječima i djelu. Zato je zločinčev sljedbenik, vlasnik škole za ljepuškaste dame i momke koji hoće uspjeh preko noći. I niz je obrazovnih ustanova koje za bijedan novac obezbjeđuju karijere prosječnim. Turbana ima, ali hodža nema! Nasilje u društvu je posljedica šutnje pozicije, prosjeka, koja ni u čemu nije dorasla vremenu niti izazovima globalizma na sceni. Muk žrtve često je zamotan u oblandi nade da će i ovo brzo proći.
Pokojnoj glumici, divi, gospođi Miri Furlan, ne znače ništa post-priče o nepravdama koje su joj učinjene. Ona će se, ako Bog da, i na boljem svijetu znati za sebe izboriti. U to treba biti uvjeren i pomoliti se za nju da sve bude tako. Porodici i prijateljima iskreno saučešće.
A dotle HNK, profesionalni saf, hrvatska država i mediji regije treba djelima da pokažu poštivanje uspješnih pa da joj se vrate njena prava na rad, a akteri otimačine raskrinkaju i kazne. Sve ostalo će vrlo brzo pokriti „snjegovi i šaš“. Puste su priče perača savjesti o djelu koje je neosporno. O hrabrosti kad su „brkati majori“ krojili našu budućnost. O zločinu onih koji su ga kreirali pa nam ga u plitke pameti uvalili. O silovanim ženama i silovanoj pameti svih nas. Mira je rijedak uradak svoje profesije, koji se suprostavljao u začetku zla, podnoseći ličnu žrtvu.
P.S. – Za nas svakodnevne ostat će vječno pitanje: kako to da naočigled svih nas, vlasti i silnih NVO za zaštitu ljudskih prava, ovim prostorima nekažnjeno prohujaše ratni silovatelji, trgovci ljudskim mesom iz Ukrajine i Moldavije, pedofili, seksualni nasilnici u liku svakolikih Božjih i običnih ljudi? Kako nikoše raznorazni bizminsmeni, političari, narko dileri, profesori, ulični podvodači i reality show-i na privatnim i polujavnim televizijama koji na nasilje pozivaju svaki dan. Prije svakog morala i moralisanja i svake ozbiljne uređivačke pameti moraju postojati instrumenti demokrastskog i pravnog sistema.
Nije valjda da je profit ispred svega?! (Piše: Osman PUŠKAR)