Mislio sam da je kolega po peru, Nedžad Latić, neizlječivo epski raspoložen prilikom skladanja riječi u rečenice, a rečenice u tekstove. Ali, kad je prije desetak godina unazad, našu političku pozornicu opisao rečenicom: „UDBE nema, Boga se ne boje“, shvatio sam da sam u golemoj zabludi. Tako je ova ubojita i jezgrovita rečenica vremenom postala narodnom svojinom. I danas aktuelna u svom punom smislu. Jer, „svakog dana, u svakom pogledu, sve više napredujemo!
Tako, zahvaljujući izuzetnim naporima izvršne, zakonodavne i sudske vlasti naša se država nalazi na izvanrednom drugom mjestu u Evropi po stepenu korupcije. Ačkosum! Kao nepopravljivi optmista vjerujem da ćemo u zarobljavanju vlastite države učiniti nemoguće – iduće godine s prvog mjesta skinuti Makedoniju! Jer, korupcija je naš način života!
Pogledajte kako su korumpirana tužilaštva. Već godinama cijelo Sarajevo zna da je nesretnog momka Dženana Memića usmrtio momak poznatog sarajevskog tajkuna. Korupcija tužilaca i policajaca izlazi na vidjelo ovih dana, kao što će izaći pred lice pravde isti akteri ubistva mladog Davida Dragičevića u Banjaluci.
Da li će milioni i milioni maraka organizovane pljačke elektro-privreda pod nadzorom vladajućih političkih stranaka ući u opis poslova tužilaca i sudova? Da li će pljačka narodne imovine u Tuzli i pljačka građana putem nenamjenski utrošenih 30 miliona maraka namijenjenih za ekologiju konačno izaći iz fijoka korumpiranog tuzlanskog tužilaštva? Da li će iko u državnom vrhu zatražiti povrat naše imovine u susjednim državama ili se ona već uveliko rastaljuje? Da li će iko biti p(r)ozvan zbog štete nanesene gradskom budžetu za utaju sredstava za oko 200 mjesta za reklame, bilborde i druga oglašavanja? Da li će iko na dnevni red 13 parlamenata i vlada staviti raspravu o sve većem broju sirotinjskih kuhinja i sve manjem broju stanovnika u Bosni i Hercegovini? Da li će se ikad stati u kraj zločinima nad generacijama mladih ljudi što se školuju na bezbroj fakulteta i univerziteta raustih po mjesnim zajednicama, autobuskim stanicama, seoskim domovima kulture, mehanama na kojima stječu diplome vrijedne tariguzu? Da li će prestati sa godišnjim trpanjem u lične džepove dvije milijarde maraka na konkursima javnih nabavki materijala i ljudstva? Da li će partijska knjižica biti osnovni kvalifikativ za diplomatsku službu? Da li će i kada prestati jad i bijeda 80 posto građana be-ha? Da li će ikom u SDA udariti crvenilo u lice zbog nargila-bara zvanog kineski respiratori? Da li će…?
E neće! Državni je aparat svojim nepočinstvima i hajdučijom postao ne samo sjecikesa narodnih para već je, kao najodgovorniji za formiranje društvenih vrijednosti, javnog morala, čaršijskog reda i poštenja što se kaže, učinio sve suprotno!
A šta nam rade duhovni pastiri gledajući stanje nacije? Prije odgovora, da me ne bi optužili za širenje bezbozništva, odmah da kažem kako ja nemam problema sa Svevišnjim. Ja vjerujem u njega, ali nisam pobožan, što znači da idem redovno u džamiju. Međutim, nisu vjernici problem, već mnogi iz prvih safova ili najbliži oltaru, ili koji, čak, i pjevaju u crkvenom zboru, silan broj pobožnih, ali koji iskreno ne vjeruju. U islamu se za njih kaže da su munafici, a kod kršćana nevjernici. Mnogi iz prvih redova što pušu u vrat hodžama i popovima bi za svoja djela bez suđenja prihvatili i po nekoliko godina zatvora. E, sad tu dolazimo i do holdinga – do vjerskih zajednica i njene vlasti koja raspolaže novcima i koja odlučuje o bogomoljama i drugim institucijama.
Da li ti islamski, katolički, pravoslavni i jevrejski holdinzi u svom radu imaju pitanja vrijednosti i javnog morala svojih stada? Kad su u svojim besjedama svom stadu govorili o vrijednostima društva, o javnom moralu, govorili o božjim zapovijestima, o krađi, kriminalu, korupciji i drugim nepočinstvima koje razaraju i društvo i državu? Zašto o tome javno ne pričaju jer imaju pravo i obavezu kao čuvari ljudskih vrijednosti, čovjeka?
Zbog svega napomenutog, dakle samo načetog spiska koji loše djeluju na duhovno stanje nacije, svako pametan napušta ovu prelijepu zemlju u kojoj vladaju ljudi izašli iz moralne kanalizacije. Stado duhovnih pastira i podanika idealno loše vlasti se munjevito smanjuje. Uskoro će naša „mila,sura i žestoka“ postati najveći hokej klub u svijetu – tom zemljom će tumarati samo starci i starice sa štapovima u ruci!
Dakle, stanje nacije je tako da je Latić u pravu: “UDBE nema, Boga se ne boje!”. (Piše: Ekrem AVDIĆ)
Bravo
Dragi Eki izvanredno si otvorio tabu temu ili načeo “osinje gnijezdo”. Temeljem naše žalosne stvarnosti i u vjerskim zajednicama je većina munjafika i nevjernika od najviše instance pa do najnižeg vjerskog povjerenstva. Umjesto da svake sedmice izdaju javno saopćenje za javnost u kome napadaju pljačku, kriminal, nepotizam, korupciju, tenderski kriminal, politički reket, oni to za četvrt stoljeća nisu učinili niti jednom; upravo zato jer bi sjekli granu na kojoj udobno hedonistički doživljavaju sladostrašće i ljepote ovoga dunjaluka. Prema tome okvirni naziv za ovo nečinjenje i pasivno posmatranje lopovluka političkog i drugog mogao bi se nazvati MAGNUM CRIMEN. Najsvetija misija Hebraističkog poslanja je bespoštedna borba protiv ovih zala koja uništavaju dušu i tijelo bijedom i neimaštinom najveći broj stanovništva BiH.
Poštovani FAN,Vi ste u pravu kada kažete da sveštenstvo treba da prestane da šuti i da krene u u borbu, magnum crimen,velikog zločina kojeg vlast radi protiv vlastitog naroda,kao što su kriminal,pljačka,reketi,korupcija nepotizam et cetera.Vjerujući narod svih konfesija “nema problem sa Bogom već sa njegovom zemaljskom administracijom-sveštenstvom-!”.Koje ćuti o životnim problemima naroda.U tom smislu su saučesnici, jer šutnja je znak odobravanja.
Incko teba žurno nametnuti zakon o negiranju genocida i glorificiranje presuđenih ratnih zločinaca i sve dolazi na svoje mjesto … svi ovi subalterni odlaze u povijest …