Vaša pisma: Zašto dobijam(o) previsoke račune zbog tuđih grešaka?

Sinoć sam se vratio u daleku prošlost i tražio po pasošu, da li sam gdje lutao po Azijskom kontinentu, 31.10.2010 godine, kada su vjerovatno proradili prvi kalorimetri u našem gradu. Tog dana, bio sam hiljadama kilometara daleko, ali me poslije više od decenije Zakon o obligacionim odnosima obavezao da plaćamo greške etažnih vlasnika stanova, koji su tog dana, samo željeli da se u tim zimskim danima ugriju.

Godine 2009., 22. oktobra, na sjednici Općinskog vijeća Tuzla, donesena je ODLUKA o davanju saglasnosti JKP Centralno grijanje doo Tuzla na cijenu usluga grijanja po obračunatoj potrošnji izraženo u MWh. Aktom Općinskog vijeća,(Službeni glasnik 28.10. br 11) data je suglasnost na cijenu grijanja po obračunskoj potrošnji izraženoj u MWH, uz uslov da cijena utvrđena po ovoj metodologiji obračuna u MWh, ne smije biti veća od visine naknade obračunate u skladu s Odlukom o davanju saglasnosti.

Ako se vratimo na 31. 10. 2010. godine, tada počinju problemi etažnih vlasnika koji su “nasankani” u tom zimskom period od investitora i Centralnog grijanja. Za decenijski problem s Centralnim grijanjem i izabranim Bam upraviteljem sam saznao na sastanku etažnih vlasnika, održanog sredinom januara 2021. godine. Tražili smo rješenje za cijene ”distribucije”grijanja. Kada je problem tehničke prirode s cijenom grijanja, onda se pojavljuju “birokratske” nadležnosti Upravitelja i Centralnog grijanja.

BAM Investtrade nikada nije obavijestio etažne vlasnike o obaveznom baždarenju kalorimetara i na moje pitanje u vezi baždarenje i problema sa “protočnim” kalorimetrima, samo su nadležnost prebacili na Centralno grijanje. Na pitanje da li postoji mogućnost nekog “posebnog” ugovora za baždarenje kalorimetara, odgovor nikad nisam dobio.

Krajem prošle godine, putem maila obratio sam se svima na rukovodećim pozicijama u Centralnom grijanju, sumnjajući u tehnicku ispravnost kalorimetara, koji “jedu” Mhw i ponašaju se kao protočni bojler.

Na moje pitanje: kada su postavljeni kalorimetri i koja firma ih je postavila, dobio sam odgovor da sam ja prvi koji se žali na tehničko-distributivne usluge Također su odgovorili da su kalorimetri naše vlasništvo i da se moraju baždariti svakih 5 godina i da to treba uraditi Upravitelj. U razgovoru sa uposlenicima Centralnog grijanja, u Krečanskoj ulici, pitao sam da li je zgrada prošla tehnicke uslove za priiključenje na sistem daljinskog grijanja i isporuku toplinske energije ili su etažni vlasnici svojim potpisima zahtijevali od Centralnog grijanja, zbog hladnoće u stanovima, pustanje grijanja bez tehnicke probe? Da li je to jedan od razloga zašto etažni vlasnici s prizemlja i potkrovlja dobijaju previsoke račune za isporućenu toplotnu energiju?

Tehnička ekipa iz Centralnog grijanja došla je 7. januara i utvrdila je da na mom kalorimetru nema zapornog ventila, kojim se regulise potrošnja toplotne energije!? Tehnički nedoostatak na “propusnom” kalorimetru bio je razlog da se pozovem na odluku Općinskog vijeća od 22. 10. 2009 godine i metodologiju obračuna umjesto po MWh da platim po kvadratnom metru. U direkciji Centralnog grijanja tu vrstu plaćanja su kategorički odbili.

Dana, 14. januara mailom sam se obratio Sektoru odnosa za potrošače, s ciljem reklamacije prevelikog računa od 93 KM, za stan od 37 kvadratnih metara. Zamolio sam da mi objasne i razlog zašto se nisam mogao pozvati na odluku Općinskog vijeća iz 2009 godine i platiti račun po kvadratnom metru? Nikada nisam dobio odgovor od Sektora odnosa za potrošače: zasto ne mogu platiti račun po kvadratnom metru kao svi drugi korisnici usluga centralnog grijanja u gradu. Jedino su mi odgovorili da je moja reklamacija proslijeđena na protokol, nakon čega će biti upućena nadležnom sektoru.

U prilogu dostavljam svoj računa za utrošenu toplinsku energiju za decembar 2020. godine i dva računa susjeda iz zgrade za isti mjesec. Iz priloga se vidi da plaćamo dva puta skuplje grijanje u stanovima od ostalih građana. Zašto? (Senadin Jahić, Slavinovići, Tuzla)