Stogodišnjica generalnog štrajka rudara Rudnika lignita Kreka koji je kulminirao oružanim sukobom sa žandarima na Husinu, pa otuda i naziv Husinska buna, obilježen je prikladno ovom vremenu pandemije covida-19, ali je, u nekim medijima, zapostavljena Kreka – i kao Rudnik i kao naselje, a ni Komunistička partija Jugoslavije nije imala adekvatan tretman.
Neki koji baš ne poznaju povijest, a ni značaj Kreke, akcenat su stavili na Husino kao glavni događaj, koji je bio od 21. do 28. decembra 1920. godine, a tamo, na Husinu, bila je završnica cijelog procesa koji je u to vrijeme dobro prodrmao diktatorski režim u Kraljevini Jugoslaviji.
Aktualni predsjednik Sindikata Rudnka Kreke Zuhdija Tokić u emisiji „Ljudska prava“ Radija Federacije BiH, posvećenoj štrajku rudara 1920. godine, ni jednom riječu nije pomenuo KPJ kao da je sindikat bez komunista ne čelu sve sam organizirao. On, naravno, o komunistima može misliti šta hoće, može i da ne zna previše o Husinskoj buni, ali povijest ne može falsificirati, jer Mato Vidović, Mitar Trifunović Učo, Drago Železnik, Franjo Rezač, Leonard Banker, Safet Hadžiefendić, Kosta Đorđević i Osman Murić bili su vođe komunističkog pokreta, hrabri borci za prava radnika u Kreki i vođe štajkova.
Sindikalac Tokić je u emisiji rekao da su rudari na 100-godišnjicu štrajka položili vijenac sa cvijećem na spomeniku na Husinu, dijelu Grada Tuzle koje ima svoje mjesto u povijesti. S Husina je i legendarni rudar Juro Kerošević koji je zbog ubojstva žandara kažnjen smrtnm kazunom, ali je poslije pomilovan.
Tokić nije pomenuo isti takav i još veći monument u Kreki kraj Bosanskog kulturnog centra, nekadašnjeg Doma “Moša Pijade”, kojeg je izgradio Rudnik. Spomenik rudarima u Kreki obavezno jednom godišnje u okviru tradicionalnih Susreta Krečana posjete sudionici i odaju poštu rudarima poginulim 1920. godine.
U ovoj emisiji Radija Federacije BiH sudjelovao je i univerzitetski profesor povijesti dr. Sead Selimović iz Tuzle koji je, za razliku od Tokića, ukazao na lidersku ulogu komunista prije 100 godina, ali je uvrijedio Krećane rekavši da su rudarske kolone u Miladijama, a ne u Kreki.
Uvaženi profesor bi trebao znati da je Kreka 1920. godine, ali i prije i jedno vrijeme poslije, bila prostorno veća od Tuzle, sa solanom, dvije željezničke stanice, industrijskom zonom i što je, također, bitno mjesto bogatih sportskih i kulturnih sadržaja.
Dugo se za Kreku više znalo nego za susjednu Tuzlu, a Tuzlu kao grad opet su izgradili rudari, jer je krečanski rudnik godinama bio gigant ne samo na razini socijalističke Jugoslavije nego i šire.
Posljednjih 30-tak godina Kreka je kao mjesto življenja, nažalost, zapostavljena, malo pominjana u široj javnosti i tu nepravdu treba ispraviti. To žele Krečani, kako oni koji tu žive, tako i oni čije su adrese sada u raznim dijelovima Tuzle, ili su se skrasili u drugim gradovima, a osjećaju se Krečanima. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)
Dogod je pisac u pokušaju, ratni podrumaš, egomanijak i referent J.I. na vlasti sa svojom oligarhijom nesposobnjakovića, uhljeba i lopingera, nema Kreki spasa.