Političko-predstavničko “čišćenje” tuzlanskih Hrvata, striktno i decenijski iskreno građanske provenijencije, definitivno je dovršeno tijekom procedure i kandidatskih stranačkih tehnikalija na lokalnim izborima 2016. godine i predstavlja do sada najdramatičniji i najbolniji poraz tradicijske multietničnosti našeg Grada, naslijeđa zajedničkog življenja i vjersko-etničke tolerancije, kao dijela viševijekovno amalgamiziranog duha “bosanstva“, tj. oslanjanja na komšiju “kao bližeg u nevolji i od brata rođenog“.
I svi oni, koji ovih dana krajnje demagoški histerično zapjenjeno i verbalnom nepristojnom neodmjerenošću, udarajući se u prsa junačka, brane lokalne Hrvate od “vrhunskog nacionalitičkog dušmana”, HDZ-ovskog prvaka podno Huma, samo odvratnom licemjernošću pokušavaju da odvrate pažnju od vrlo neugodne i poražavajuće stvarnosti. Naravno, primarno, radi se o socijaldemokratskoj političkoj stvarnosti, što god to bilo.
Naime, promatrajući rezultate lokalnih izbora u vremenskom potezu 2000.-2016.g., dakle, pet njihovih uzastopnih ciklusa, sasvim je očigledno da je u tom period zastupljenost tuzlanskih Hrvata u lokalnoj socijaldemokratskoj vijećničkoj strukturi, od šest-sedam predstavnika, tj. oko 20%, spala na čistu nulu na posljednjim izborima. Naravno, može se govoriti i o većem procentu dotične etničke zastupljenosti davne 2000.g., podrazumijevajući da je u tadašnjem Općinskom vijeću predstavnik Stranke penzionera, takođe bio Hrvat iz vladajuće građanske stranke.
U stvari, tadašnja lokalna politika ravnomjernog etničkog predstavljanja, uspijevala je da pomiri stvarni procentualni sastav stanovništva sa brojem biranih vijećnika, delikatno podešavajući redoslijed na izbornim listama, kao i upotrebu adekvatne javne političke promocije. I pobjeđivalo se komotnom, ležernom apsolutnom većinom, i do gotovo 60%, u nekoliko uzastopnih izbornih ciklusa.
Takođe, formalno statistički, moguće je govoriti i o nekoj vrsti analogije SDP-izborno-rezultatske uspješnosti, vezane za dotičnu etničku zastupljenost: brzina strmoglavljujućeg pada u promatranom periodu, od 30%, pa i do 50%, tzv. crvenog glasačkog tijela, upravo je proporcionalno slamanju procenta uspješnog učešća hrvatske etničke komponente. Paradoksalnost cijele situacije dodatno se može multiplicirati činjenicom, da se u sastavu aktuelnog Vijeća Grada de facto nalaze dva SDP-predstavnika etničkih Srba, kojih je po popisu iz 2013.g. tek oko 3 %, tj. pet puta manje u odnosu na popis iz 1991.g., dok je učešće Hrvata smiješna nula, iako ih je procentualno, po istom principu, manje tek za 2 % u odnosu na isti raniji popis stanovništva. Naravno, takvom izbornom rezultatu direktno je kumovao kandidatski redoslijed konkretne izborne liste iz 2016.g., na kojoj je najbolje rangirani Hrvat bio tek na dvanaestom mjestu, pa je realnost očekivanog rezultata izbora, direktno eliminirala sve njihove potencijalne predstavnike u Gradskom vijeću.
Na drugoj strani, “siroti Čović” i njegov HDZ-legitimnih predstavnika Hrvata, nikad nisu ni kročili preko više od dva svoja predstavnika u lokalnoj zakonodavnoj vlasti i “plafona” od cca 20% od formalnog etničkog glasačkog tijela, tj. betonirano stabilnih 1800 do 2900 glasača. U Tuzli je “oduvijek” i tradicionalno, bilo i do tri-četiri puta više tzv. hrvatskih političkih socijaldemokrata u lokalnom Vijeću, od tvrdokornih “narodnjačkih” hadezeovaca i potpuno je nezamislivo i neodrživo sadašnje stanje, kada su, i bukvalno, jedini predstavnici etničkih Hrvata u Vijeću Grada dvoje tzv. Čovićevih-legitimnih.
Jasno je da je dramatični slom političkog predstavljanja lokalne „hrvatske komponente“ vezan za nevjerovatan izborno-kadrovski šlamperaj i nezamislivu oholost oficijelnih listing-kombinatora „crvene Tuzle“, bavljenjem samo (ne)selektivnom pragmatičnošću logike „pobjede po svaku cijenu“, pri tome zanemarujući ključni značaj delikatnosti etničke ravnopravne zastupljenosti.
Nakon svega, baviti se javnim sataniziranjem samo Čovića, politički zadriglog oportuniste i počesto otvorenog promotora nacionalističkog klerofašizma, okrivljujući ga s pravom za sasvim negativističko poređenje etničke ravnopravnosti u Mostaru i Tuzli, nije pametno istom prilikom „ne zaviriti i u vlastiti lonac“ i kušati sopstvenu interetničku-čorbu, koju su svojom kratkovidom i neodgovornom politikom „zasolili“, bez mjere i bilo kakve racionalne samokontrole, baš oni koji sada gorljivo brane tuzlanske „građanske“ Hrvate.
Prvo ih treba odbraniti od sebe i potpuno ponižavajuće lokalne izborno-predstavničke politike prema njima, a Čović je tu sada ili nije, a naši susjedi Hrvati, uvijek tu sa nama, koliko god nas ima. Zajedno. (Piše: Derviš ČIČKO)
Poštovani Derviše,
potpuno tačna opservacija lažne multi-kulti i soc-demokratije vašeg partnera iz tkz BH bloka.
Način na koji se Vi kritički osvrćete na poteze partnera, u jednom trenutku, može zasmetati čelnicima NS (nažalost!).
Btw, ima li pravo Čović da kaže ono što je rekao imajući u vidu da zahvaljujući njemu (čitaj HDZ) preko 90% Hrvata Tuzle (bez obzira na stranačku pripadnost) ima pasoš RH (odnosno EU)?
Srdačan pozdrav!
Čović i njegovi bliski pajtaši SDA, sa svojim lažno-socijaldemokratskim derivatima, SNSD etc., nije u pravu ni formalno ni suštinski, pošto nije elementarno lojalan državi u kojoj živi. Inače, čini se da nije ni informiran najbolje što se tiče broja glasova za njegovu stranku u Tuzli: obično se radi oko 50% etničkog kapaciteta birača koji su glasali, uz izlaznost značajno ispod 50%. A, proliferacija putovnica je predominantno hrvatski državni “interes”: to je najbolji način za potencijalni kontinuitet destabiliziranja BiH, u sopstvenom velikodržavnom interesu. Na neki način je i legitimno, ali je suludo kada se time bave vodeći domaći političari, pa i u predsjedničkom kapacitetu. Detalja ima napretek.
Da, brojke koje navodiš su neumoljiva istina ma kako ih ko komentirao.SDP se mora sa više pažnje i uvažavanja vratiti Tuzlanskim hrvatima građanskog svjetonazora, kako u samom gradu, tako i u hrvatskim selima okolo centralnog dijela grada ukoliko želi da održi kontinuitet građanske opcije i multietničnosti u našem gradu.
SDP se nemoze sam sebi vratiti pogotovo ovi glupani iz gradskog odbora sdp