U pravo vrijeme, na pravom mjestu, našao se Selim Bešlagić i tog, za Bosnu i Hercegovinu sudbonosnog 13. maja 1992. godine, na ponudu majora JNA da Tuzla proglasi autonomiju i ostane u Jugoslaviji „inače će biti rat!“, odgovorio je: “Neka je rat! Neka je rat! Pračer, jebiga, neka je rat. Ja nemam drugu državu osim Bosne i Hercegovine”!
Sve drugo je istorija u koju je ušao tadašnji načelnik Opštine Tuzla. Danas, Selim Bešlagić još uvijek je u javnom, političkom prostoru aktivan. Zasluga je to presjednika Naše stranke, Predraga Kojovića koji ga je, preko svog agilnog člana u Tuzli, Derviša Čička, prije tri godine nagovorio da postane njihov član i nosilac liste za Skupštinu Tuzlanskog kantona. Iduće godine ističe mu četverogodišnji mandat.
-U politički život sam se vratio da pomognem u plementitoj programskoj i političkoj misiji Naše stranke koju smatram jedinom istinskom snagom ljevice – veli karizmatični Bešlagić, čiji je unuk Omer predsjednik Foruma mladih Naše stranke.
– Moj unuk je u Briselu završio studij međunarodnih odnosa. Odlučio se da sudjeluje u političkom životu. Veoma je ambiciozan. Mladi moraju preuzeti svoju odgovornost za vlastiti položaj u društvu i opšte stanje u društvu. Moraju izaći iz letargije u kojoj su. Moraju sami odlučivati o svojoj sudbini. A to znači da moraju sudjelovati u političkom životu i preuzimati vođenje javnih poslova. Moraju se boriti i stalno im to govorim, bodrim ih da iskoriste svoju šansu. Kad bi se bolje organizovali bili bi preudan faktor odlučivanja u društvu.
– A kakvo je stanje u našem društvu?
– Mi smo bogata zemlja siromašnih ljudi. Po životnom standardu smo zadnji u Evropi. I Kosovo je iznad nas! Zasluga je to poslijeratne generacije nacionalističkih i nacionalnih stranaka. To je rezultat njihovog rada. A njihov rad se sastoji u grozničavoj želji za ličnim bogatstvom kroz svaki oblik korupcije, nepotizma, bezakonja…Rade to bez ikakvog stida od Boga i od ljudi! Rezultat njihove politike je masovno bježanje ljudi na Zapad. Ne brinu se oni ni za ljude, ni za naciju, već samo za svoje džepove.
– Pa, ima li zasluga za takvo stanje i SDP čiji ste bili jedan od najpopularnijih članova?
– Nakon odlaska dr Nijaza Durakovića, SDP je počeo da blijedi uprkos stanju u društvu koje je pogodovalo za politički uspon socijaldemokratije. Prvo je počeo da pada na moralnom planu, pa na ideološkom, političkom i na kraju je odustao od veze sa radnicima, narodom. Počeo je da postaje nekakva elitna stranka koja je, bez kongresa, odstupila od suštinskih programskih ciljeva borbe za socijalnu pravdu, jednakost, ljudske slobode, prava građana…Postao je sam sebi svrha, mjesto karijerista, ljudi bez radnih biografija. Nije SDP pratio promjene u društvu, nije korespondirao sa realnim stanjem i potrebama društva, nije raspoznavao suštinske probleme u političkim odnosima, ekonomiji…
– A Lukavačka inicijativa?
– Bio je to posljednji pokušaj preustrojavanja i konsolidacije SDP-a, pokušaj vraćanja Programu, vraćanju povjerenja građana u rasahli i birokratizovani SDP. Međutim, modernizaciju SDP, vraćanje njegovog ugleda spriječile su konzervativne političke birokratije tuzlanskog i sarajevskog SDP-a. Tako je izgubljena i posljednja šansa za političku i moralnu rehabilitaciju SDP. Mislim da nakon svega, rukovodstvo SDP treba da se zamisli kako da zaustavi njegovu eroziju, pad u provaliju.
– Šta će biti sa tuzlanskim SDP-om? Dolaze lokalni izbori.
– Tuzlanski SDP je zatvorena, konzervativna organizacija koja je izbore zadnjih godina dobivala glasovima sve brojnije opštinske administracije, službi i javnih preduzeća i ustanova, te pomoći nekih tajkuna. Naravno, uz ogromno korištenje javnih resursa u političke ciljeve.
Jesenje izbore gradsko rukovodstvo dočekuje opterećeno raznim aferama Gradske uprave od koje je afera neueseljenih stanova u zgradi „ SPO 15.maj“ skandalozna. Stotine ljudi već godinama ne može da se useli u plaćene stanove, jer Grad nije uradio svoj dio posla. Takav skandal nije moguć ni u Bijafri!
U tom skandalu je i gradonačelnik Jasmin Imamović. O tome bruje mediji. Ako rukovodstvo SDP-a u Sarajevu dopusti novu kandidaturu Jasmina Imamovića, onda će to biti katastrofa. Imamoviću preporučujem da se na vrijeme povuče i dozove pameti.
– Znači on nema više Vašu podršku, iako ste ga “izmislili”?
– Njegovo forsiranje je bila moja politička greška. Naša stranka ima svog kandidata, Derviša Čička, i ja ću, naravno, glasati za njega. Za Imamovića, ni u ludilu – kaže na kraju legendarni načelnik Tuzle, vječiti mladić, Selim Bešlagić. (Piše: Ekrem AVDIĆ)
Svaka čast Seline Imamovicu je davno bilo vrijeme da ode ali ja imam jedno pitanje za clanove gradskog odbora SDP zar vi bas toliko glupani da niko od vas nije nikad ni pomislio da se kandduje zar ste i vi majmuni progutali imamovicevi sranje ako nema mene nema ni vas.za bilo koga a pogotovo za servisa al za imamovica ni u ludilu dosta je imao platu 70 miliona.dosta ga je bijednika i lazov
Selim nikada nije pogriješio u odlukama izuzev jednom kad je doveo za ruku Jaska. Tuzlaci će ga ovaj puta poslusati i vjerujem da neće pogrijesiti.
Imamović je otjerao iz SDP sve pametne, a doveo Paknu i ostale. Za napredovanje u Gradskoj upravi uveo je kriterije poslušnosti, nemoralnosti i odsustva ličnog integriteta. Njegovi pomoćnici, kao i direktori preduzeća i ustanova ne posjeduju nikakve kompentencije, nego su naučeni da rade po Imamovićevom nalogu. Kompentencije tih ljudi ne zadovoljavaju ni najniže kriterije za radno mjesto mimo gradske uprave, ili javnog preduzeća. Zbog toga oni moraju raditi sve prljave poslove koji održavaju Imamovića na vlasti. Odlaskom Imamovića, nova vlast, ma ko bio prvo će se rješiti Imamovićevih ljudskih spodoba bez znanja, savjesti i odgovornosti. Imamović im to napominje svaki dan, a čega su i oni sami svjesni. Kad u novembru ode Imamović, njegovi sociolozi, istoričari, nastavnici Bosanskog, logopedi i ini moraće tražiti novog sponora, naravno izvan Gradske uprave.
Imamović će ostati upisan u istoriji Tuzle kao tiranin i čovjek koji je najduže bio na vlasti, a koji – za nepovjerovati – ima više neprijatelja nego prijatelja. S tim što je neprijatelje sam proizvodio i tamo gdje ih nikad nije bilo. Njegova je deviza: “Ko me kritikuje, taj je neprijatelj Tuzle”
Nikada on druze moj nece biti upisan u istoriju Tuzle Anto olovka hoce al ovaj sigurno nece