Učite djecu da heroji nisu oni koji idu u rat, već oni koji sve čine da do rata ne dođe! Ovo je lekcija koju, čini mi se, uvijek iznova moramo ponavljati u Bosni i Hercegovini, a takve ljude, poput Diogena iz Sinope, “tražiti svijećom” i, nadasve, isticati.
Jedan od takvih velikana nesumnjivo jeste i fra Ivo Marković, bosanski franjevac, angažirani intelektualac, profesor na Franjevačkoj teologiji, osnivač Pontanime, hora koji upotrebljava duhovnost religija i kultura za “liječenje Bosne i za povezivanje ljudi”. Uprkos velikoj osobnoj drami, ostao je dosljedan čovjekoljublju, pomirenju, istini, pravdi, vjeri da možemo bolje, da tamo “gdje je očaj donosi nadu”.
U intervjuu za Radosarajevo.ba fra Ivo kaže kako trenutno svjedočimo ” predsmrtnim trzajima političkog ološa u BiH koji je istrošio sve resurse laži”.
Fra Marković u intervjuu, također, govori o “epohalnoj važnosti aktualne pandemije”, aktuelnim aferama, o političkim blokadama u našoj zemlji, saradnji Dragana Čovića i Rusije, velikosrpskom nacionalizmu, zabludama Herceg-Bosne koje i dalje žive, ali zašto smatra štetnom politiku SDA po interese države BiH.
Oni razaraju društvo
Radiosarajevo.ba: Kako vidite Bosnu i Hercegovinu, region i svijet nakon izbijanja pandemije koronavirusa?
MARKOVIĆ: Pandemija korona virusa epohalno je prevratnički događaj koji zacrtava novu budućnost brojnih područja života, dakle opravdano se po tome prevratu može usporediti s 68-škom, pa čak i s Drugim svjetskim i našim ratom 1992-1995. Čovječanstvo se bilo opustilo, najveće ljudsko iskušenje je linija manjeg otpora, čovječanstvo je bilo postalo previše neodgovorno, sebično, nepravedno, dekadentno. I onda se događaju katastrofe koje nas opamete. Kriza Covida-19 prije svega će sve čovječanstvo malo opametiti, dozvati samosvijesti i protresti da će ljudi koliko toliko shvatiti da ne možemo živjeti kao do sada, da moramo biti solidarniji, pravedniji, odgovorniji prema svemu životu.
Očekujem da će se rezultati toga zaokreta ubrzo pokazati u pojavama gladi, neimaštine, nezaposlenosti, očekujem da mali broj ekstremno bogatih neće moći zadržati svoje bogatstvo, svako veliko bogatstvo rezultat je nepravednih odnosa, dakle nepravde, ne bi bilo dobro da ga zadrže u svojoj sebičnosti, to bi moglo izazvati društvene eksplozije. Svakako se može očekivati da će se svjetski poredak uvelike reorganizirati, da će čovječanstvo stvoriti institucije na razini svijeta koje će moći odgovoriti izazovima globalizacije. Normalno uvijek postoji prijetnja da će netko drugi zagospodariti globalizacijom umjesto liberalnog kapitalizma, možda Kina, pa da svijet opet bude izložen sebičnom diktatu umjesto balansu interesa.
Radiosarajevo.ba: Dakle, gdje je u svemu BiH?
MARKOVIĆ: U nas u ovakvoj BiH je društveni mrak. Država kao organizirano funkcionalno društvo je uništena. Zakonodavna, sudska i izvršna vlast u svojoj društvenoj dinamici morali bi stvoriti kičmu organiziranog društva, međutim stranke na vlasti razaraju organizaciju društva radi korupcije, uništile su zakonodavnu i sudsku vlast, zagospodarile su s njima i stvorile najkorumpiranije društvo u Europi.
Mi ugledamo samo ponešto što izbije na javu kao ova trenutna nabavka respiratora, no valja imati na umu da je sve tako, slobodno valja reći da politički ološ SNSD-a, SDA i HDZ-a vlada BiH, uništili su državu BiH. Država BiH je bogalj, nema je… Postoje samo te političke hijene koje grizu još dok imaju što gristi. I ne samo da su te stranke uništile državu BiH, nego su zarazile narod BiH gorom pandemijom od korona virusa, zarazile su ljude mržnjom, stavile su ljude u okruženje straha, izludile su narod u kojemu nema osoba s imenom, nego samo kolektivni torovi dehumaniziranih bolesnika.
Ne vjerujem da ovaj politički ološ išta može napraviti, oni samo mogu još više propasti. Neki izlaz vidim u buđenju ljudi, kažem katastrofe, patnja, probude ljude, BiH društvo ako se ne probudi, samo još više može tonuti, ako se pak ljude probude i pljunu u lice zavodnicima koji su ih paralizirali uzvišenim parolama laži, tada možemo očekivati pozitivni pomak. Naime države BiH praktički nema, no još ima društva BiH koje može izgraditi državu, ima i političkih snaga koje bi mogle izvesti politički zaokret. Očekujemo dakle nešto na tome smjeru.
Europska pastorčad
Radiosarajevo.ba: Ipak, gdje vidite nadu?
MARKOVIĆ: Ne smijemo zaboraviti da u ovakvoj BiH, kakva je da je, živimo u miru nakon okrutnog rata, da liječenje rana mora dugo trajati. Ljudi se bore, samoinicijativna ekonomija, ipak raste, ima nešto i investicija, a što je najvažnije odjeci političkih parola zastrašivanja slabe, ljudi sve manje vjeruju ovim populističkim manipulatorima.
Nažalost, mnogi vide bolju šansu u Europi koja uvozi ljude jer se ljudski ne preporađa pa naši ljudi odlaze biti evropska pastorčad. U BiH se dakle mirno živi, ljudi putuju, susreću se, trguju, posjećuju se, nije da nema budala, ali Bosna je mirna, nitko se ne plaši doći u BiH, puno je turista izvan pandemije. Ovo je za mene ipak vrijeme šansi kada pametni ljudi mogu nešto poduzeti, povezati se, pokrenuti neki biznis. Najogorčeniji sam na političku opoziciju koja ima šanse za mobilizaciju političkog otpora i pokrenuti ovo društvo, ali je rastaču narcisoidni lideri, umjesto zajedničkog programa, narcisi se množe i rastaču stranke.
Radiosarajevo.ba: Pažnju javnosti je privukao Vaš tekst o religiji i pandemiji. Kako vidite snalaženje, ponegdje i nesnalaženje, vjerskih zajednica u vrijeme pandemije? Možda po prvi put u povijesti ovih krajeva bogomolje su bile zatvorene, što izazvalo i različite reakcije.
MARKOVIČ: Religije proizvode odlučujuće važne proizvode za funkcioniranje društva. U slučaju pandemije to je povjerenje u stručne institucije društva koje koordiniraju borbu protiv pandemije. U ovome slučaju sve naše religije, i tradicionalne i male zajednice, odigrale su krajnje pozitivnu ulogu jer su se držale odgovarajućih uputa i poticale narod na povjerenje u stručne institucije.
Normalno da je bilo veliko iskušenje zabraniti vjerska okupljanja. Susreti u bogomoljama su najpozitivniji motori društva. U bogomolje ljudi dolaze opterećeni i ranjeni problemima koje im život nanese, a onda se u ambijentu molitve, predanosti Bogu na susretu vjernika duhom pročiste, napune novim pozitivnim energijama mira, samosvijesti, strpljivosti, entuzijazma, dobrote, i vraćaju u svijet da ga obnove s tim svetim energijama koje nose sa susreta vjernika. Dakle pandemija je zaustavila te svete motore vjere, no vjernici su onda okrenuli se životu vjere u intimi svoje osobe i obitelji, tako da je i to bilo pravo religiozno osvježenje.
Religije su najsnažniji pokretači duha kada funkcioniraju u predanosti Bogu i životu s Bogom, no u religijama se ljudi lako mogu okrenuti u fanatizam kada se ne predaju Bogu, nego umisle da ih je Bog obdario svim svojim moćima i dao im sva svoja ovlaštenja te mogu djelovati u njegovo ime. To više nije vjera, nije to više religija, nego opasna deformacija vjere i religije, to su onda doslovce vrazi – šejtani kojima ne treba Bog, nego se ponašaju kao bogovi i nanose zastrašujuća zla čovječanstvu.
Imamo ih u politici, evo ovi sada sitni diktatori koji koriste pandemiju da da zaustave slobodu govora, da od sebe naprave despote, diktatore, to radi Vučić, Dodik i slični, ponašaju se upravo kao mali bogovi i ponižavaju svoj narod. U religijama takvi fanatici često mogu bučno nastupiti i zavesti narod zavodničkim parolama. To su najčešće samozvani karizmatici, sjetite se Torabija kako je zaveo i zaglupio tisuće ljudi, a takvi niču na sve strane u svim religijama, i u religijama se nađu ljudi i vrhunski teolozi, biskupi i episkopi, imami, koji nastupaju s autoritetom lažnog boga i siju sulude ideje koje zavedu lakovjerni narod, primjerice, da se ljudi na vjerskom susretu, na obredu, u bogomolji, ne mogu zaraziti, da oni mogu sve izliječiti!? Odgovorne vjerske zajednice i društvo moraju izgraditi potrebne mehanizme da takve luđake na vrijeme raskrinkaju i zaustave, jer oni lako mogu pokrenuti stihijsku masu koju će biti teško kontrolirati.
Čović i Rusi
Radiosarajevo.ba: Javnost je iznenađena otvorenom proruskom politikom lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića. Ovih dana smo imali i zahtjeve za dolazak ruskuih snaga pod firmom pomoći, iako uopće nisu tražena sredstva OSBiH. Kako to sve komentirate?
MARKOVIĆ: Nisam političar, no kako vidim iza ovoga stoji i Rusija, taj Čović, prvi čovjek Hrvata u BiH, u duši je ostao prosrpski i proruski jugos i s njim očito Rusija zlorabi tu velikosrpsku obmanu i unosi nered u Crnu Goru i BiH praveći od RS instrument svojih sebičnih ciljeva koji zacijelo neće biti od koristi RS.
Pa i ovaj aktualni angažman ruske vojske da dezinficiraju bolnice u Banjoj Luci i Mostaru je pokušaj dubljeg instaliranja ruskog utjecaja u BiH. Nažalost, Srpska pravoslavna crkva (SPC) je politički instrument velikosrpstva i izgubila je svaku proročku ulogu u srpskom narodu. Sada bi se bosanski političari morali pokazati zrelim da se suprotstave tome ruskom remetilačkom faktoru, imaju šansu probuditi i angažirati EU, SAD, Englesku. BiH ima puno saveznika koji su joj u tome spremni pomoći
Radiosarajevo.ba: Istovremeno, politički predstavnici Srba blokiraju gotovo svaku vrstu donošenja odluka na državnom nivou. Nerijetko u tome imaju podršku Čovićevog HDZ-a BiH. Šta mislite – dokad će ovo potrajati i šta je rješenje?
MARKOVIĆ: Pa, treba malo analizirati realne ciljeve takve politike pa će se vidjeti da su to napuhani baloni. Ako blokiraju državu, blokiraju i sebe. Velikosrbi se očito slijepo drže toga programa Memoranduma 2. To zapravo nije realan program nego nerealna ideologija koja se ne može verificirati u stvarnom životu i onda samo gube. Velikosrpski program je zato gubitnički program. Ništa nisu ostvarili, izgubili su Hrvatsku, Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo i Republika Srpska će se pokazati kao na vrbi svirala, unutra kipti Vojvodina od želje za većom samostalnošću, i Niš, i Čačak.
Despot Vučić je politička karikatura, ostavlja karikaturiste bez posla. Samo ga treba slikati i, eto, karikature. I ne samo da su napravili zastrašujuće zločine i genocid u pokušaju realizacije toga velikosrpskog projekta, nego još uvijek dave susjedne zemlje držeći da mogu nešto vratiti. Ništa neće vratiti, samo postaju najomraženiji ljudi na Balkanu, u zavadi su sa svima osim sa svojim Čovićem, sva kulturna Evropa ih drži najretardiranijom populacijom u Evropi – govorim o velikosrbima, a normalni Srbi su najveće žrtve te velikosrpske luđačke košulje. U BiH s tom velikosrpskom politikom samo treba biti strpljiv, radikalno odlučan i nepopustljiv i čekati da se sami uruše. Odcjepljenje i pripojenje Srbiji apsolutno je nemoguće, to bi ne samo za Bošnjake, nego iza Hrvatsku bio casusbelli – povod za rat, Hrvatska neće dopustiti da joj se utrostruči granica sa Srbijom.
Radiosarajevo.ba: Dodik je ovih dana, očekivano, podržao Čović u pogledu zahtjeva za dolazak Rusa u Mostar. SNSD očito i dalje ima “potentnog saveznika” u šefu HDZ-a BiH. Nije li to tragično za hrvatski narod? Kako to objašnjavate?
Milanović je mudar
MARKOVIĆ: Herceg-Bosna s tim Čovićem najveći je promašaj hrvatske politike nakon ustaštva i težak uteg na vratu europske Hrvatske, ali HDZ zbog stalne borbe za glasače popušta da politiku prema BiH Hrvatskoj diktira taj politički promašaj zvani Herceg-Bosna.
Nadam se da će Zoran Milanović biti politički mudar i formulirati efikasnu politiku Hrvatske prema BiH, a također očekujem da bi i Andrej Plenković nakon što se odupro populističkim mračnjacima iz vlastite stranke, mogao zaokrenuti politički kurs Hrvatske prema BiH.
Taj Čović je poput Dodika i Izetbegovića, sve su to sitni šićar-despoti, poltroni Vučića, Putina i Erdogana koji se održavaju na vlasti izluđivanjem svoga biračkog tijela držeći ih zarobljene u strahu i mržnji.
Kada pogledam te hercegovačke, srpske i bošnjačke nacionalističke portale, rastužim se koliko je ta populacija doslovce retardirana, nesocijalizirana, neprosvijećena, kakve primitivne pjesme pjevaju, mozak i duh su im isprani, a sve za potrebe politika kakve vode te nacionalističke stranke. Postoji kontraefekt užasno snažan i kada narod prozre te manipulacije, onda i te politike propadnu kao komunizam.
Europska unija vodi dosta naivnu politiku dobrih namjera prema ovim fenomenima poput Dodika, Čovića, Vučića, pa i Izetbegovića očekujući da će spontano splasnuti, da će politički ojačati demokratske snage, no ti despoti već predugo traju i vrijeme je da EU malo zategne i snažnije se uključi u pomoć političkoj opoziciji u Srbiji koja nešto radi, pa opozicije ima nešto i u Republici Srpskoj. Mmeđutim politička Hercegovina ostaje tužno bez života, a mogla bi biti još tužnija kada otkrije da je prazna, da su ljudi otišli u Evropu jer nisu mogli više izdržati taj HDZ mrak.
Šta zamjeram SDA?
Radiosarajevo.ba: Šta zamjerate bošnjačkoj politici, konkretno vladajućoj SDA?
MARKOVIĆ: U Bosni i Hercegovini najveći motor te velikosrpske politike, ne računajući neuračunljivog Čovića, je bošnjačka SDA politika. Umjesto da razvija postojeći bošnjački muslimanski identitet u evropskom stilu – cijenim da su bošnjački muslimani barem 80 posto evropski ljudi, SDA pravi turkizaciju i arabizaciju Bosne i bošnjačkih muslimana.
Pogledajte bosanske džamije, pa u Bosni nije napravljena gotovo nijedna prava, izvorna bosanska džamija, sve su to turske i arapske, jedino u Hrvatskoj u Rijeci, sada u Ljubljani imate prave evropske džamije.
U Grazu u Austriji naši Bošnjaci muslimani prave pravu predivnu evropsku džamiju kakvu bih poželio vidjeti ovdje u Sarajevu ili bilo gdje u Bosni. Sramota da jedan svjetski uvaženi arhitekt poput Zlatka Ugljena nije dobio šansu napraviti izvornu bosansku džamiju osim one famozne u Visokom, da je više napravio crkava nego džamija iako je koliko znam iz bošnjačkog kulturnog zaleđa.
To nije samo bosanski problem, nego i evropski, muslimani mogu imati milione kvadratnih metara molitvenog prostora u Evropi, ali Evropu vrijeđa kada naprave tursku ili arapsku džamiju kao simbole turskog i arapskog imperijalizma. Pogledajte džamije u Indoneziji, to su njihove izvorne džamije, znaci indonezijske kulture, a naši SDA Bošnjaci se zaklinju u amanet despotu Erdoganu. Također aktualan je problem prodaje zemlje i izgradnja arapskih naselja u Bosni, otvaranje šerijatskih lokala, hotela, odmarališta gdje se kršćani ne osjećaju dobrodošli. Kršćani Srbi i Hrvati na Balkanu prepuni su dubinskih obrambenih mehanizama od islamizacije i puni su islamofobije, a SDA umjesto da liječi to stanje, nalijeva vodu na srpski i hrvatski nacionalizam.
Čović je najveća sramota Hrvata u BiH
Radiosarajevo.ba: Čović daje podršku Dodiku kada je u pitanju novi Zakon o Ustavnom sudu BiH i tjeranje stranih sudija iz te pravosudne institucije, ali i Dodik Čoviću kada se radi o izmjenama Izbornog zakona BiH? Gledamo li na sceni ratne paktove?
MARKOVIĆ: Čović u velikosrpskom projektu je najveća sramota Hrvata u BiH. I Čoviću je najveća podrška upravo SDA politika namećući Hrvatima Željka Komšića glasovima Bošnjaka čime je lako mobilizirati i izluditi hrvatsko biračko tijelo da mrze Bošnjake i da se priklanjaju velikosrpskom projektu. Ne mogu se načuditi Željku Komšiću da je pristao biti marioneta SDA, da je tako jeftino prokockao svoj politički subjektivitet, mislim da je s ovim ugasio DF, to je sada jasno da je DF samo ispostava SDA za posebne zadatke.
U BiH demokraciji mora se voditi računa da nacionalna i religiozna pravo moraju biti zaštićena, da se mora isključiti svaka majorizacija u donošenju odluka, da je BiH bitno multinacionalno, multi-religiozno društvo, a u SDA postoje snažne snage, desne islamističke snage, koje podmuklo grade BiH kao domovinu Bošnjaka s manjinama Srba i Hrvata, s time izravno grade samo Republiku Srpsku i zagovaraju hrvatski treći entitet. Dakle, nužno je urediti političku identitetsku zastupljenost i u tome je glavna odgovornost na SDA.
Ovako mi se čini da SDA namjerno čisto imperijalno želi držati Hrvate u ponižavajućem položaju…
Što se tiče stranih sudaca, valja imati na umu da je BiH društvo još uvijek nesposobno preuzeti sudbinu zemlje u svoje ruke, da se moramo osloniti prije svega na EU, da moramo imati strane suce i političke garante EU. Bilo bi dobro da ova luđačka Dodikova politika ojača i aktivira prisutnost EU i SAD u BiH i da malo više preuzmu svoju odgovornost, a opet u tome veliku šansu imaju BiH političari koji BiH doživljavaju kao svoju domovinu i nisu šizofreno podijeljeni u svome političkom identitetu.