“Prije dvije godine u ovo vrijeme ja sam bio normalan, sretan čovjek. Živiš 50 godina u svom gradu, imaš porodicu odgajaš svoju djecu. Dijete ti uči na laptopu, ustane okupa se, fino se spremi pošto je bio vikend, poljubiš ga daš mu nešto para i onda za sekundu poslije toga zahvaljujući toj vlasti i toj državi promijeni se sve. Nikada više ne vidiš svoje dijete živo. To je jedan užas kroz koji ja i moja porodica prolazimo. I zato se i borimo da to niko više od građana BiH ne proživi”, rekao je Davor Dragičević za Radiosarajevo.ba.
David Dragičević je prije dvije godine, na današnji dan, zadnji put otišao iz svoje kuće. Otet je u noći 17/18.marta 2018., ubijen, a njegovo tijelo pronađeno je 24. marta 2018. godine na ušću Crkvene u Vrbas.
Od prvog momenta Davor tvrdi da vrh entiteta RS stoji iza ubistva njegovog djeteta.
Nema kompromisa
“Nije što sam ja od prvog dana znao ko je moje dijete i šta je moje dijete, te da se trebao vratiti 18. marta kući. Tada sam znao da je živ. Još uvijek mi se mota po glavi, da li smo ga mogli spasiti. ali ne mogu nikome prebaciti ništa. Kada je pronađen 24. marta mrtav, to je dan njegovog ubistva, 23. na 24. marta. Tada je bilo kristalno jasno o čemu se radi, ali ja nisam pao ni na čija obećanja, pogotovo ne na obećanaj Milorada Dodika. On vrlo dobro zna ko stoji iza ubistva mog djeteta i sam mi je davao nemoralne ponude”, istaknuo je Davor.
On ističe da postoji jedna grupacija ljudi koja ga je podržavala, ali je u jednom trenutku kazala “znamo mi je da je njemu država ubila dijete, ali ne damo mi RS ni nacionalni interes”.
“E, pa, Boga mi, ja vam mogu svima potvrditi da će biti svega, zato što vrh RS-a stoji iza ubistva mog djeteta. Ja tu nemam nikakvih kompromisa ni dogovora, pravda mora pobijediti. Ako ne dođe do pravde, ja ću kao i što sam rekao uzeti pravdu u svoje ruke. Vjerujem Ifetu Feragetu bezrezervno, on mi vraća vjeru, ali čini mi se da ću ja morati uzeti pravdu u svoje ruke”, kazao je Davor.
Borba za pravdu nije borba ni za Davora ni za Suzanu, istaknuo je Davor i dodao da je bit u istini za Davida, Dženana Memića, Ivonu, Selmu i Editu.
“Mislim da je narod prepoznao za šta se mi borimo. Ovo je borba za cijelu BIH, jer ako toga ne bude neće biti više ništa. Vrijeme će pokazati da smo mi bili u pravu. Ja i grupa Pravda za Davida, te Muriz Memić u Sarajevu smo pokazali kako se bori za istinu. Sve vlasničke strukture znaju da mi nećemo odustati i tu je problem za njih”, poručio je Davor.
Nakon dvije godine borbe ostale su samo njegove i Murizove riječi, kazao je Davor i dodao da su tu još samo riječi advokata Ifeta Ferageta da se znaju imena ubica Davida i Dženana, ali to izgleda pravosudnoj mafiji nije dosta.
Tapšanje po ramenu
“Što se tiče međunarodne zajednice, oni su nas samo primili kurtoazno i potapšali po ramenu. I danas samo izražavaju zabirnutost. Ne mislim ovdje o zemljama, već o zvaničnicima koji su BiH. Njih samo interesuje njihova pozicija i fotelja, kao i 99 posto političara u BiH. Koji već 30 godina od Djetonskog sporazuma sprovode svoje ekspirement nad nama”, rekao je Davor.
Davor ističe da od početka zna na koga je krenuo, a to su kako on ističke ubice njegovog djeteta.
“To je hunta, pripadnici MUP-a RS, pripadnici hunte Dragana Lukača, u saradnji sa dva tužioca, ima ih više, ali Želimir Lepir i Dalibor Vrećo. Ja ću se ptruditi da sve to padne, tu su u pitanju zločinačke strukture, to im je prolazilo za rukom do prije dvije godine, ko zna koliko su djece ubili, koliko su napravili lažnih obdukcija, koliko su uništili dokaza. Što se tiče Banja Luke, ja je ne doživaljavam ka svoj grad, grob Davidov je ovdje, doživaljvam samo ljude koji su stali iza mene. Ja nisam ni Mesija ni inšta, ostali grđani trebaju se malo zapitati gdje žive”, kazao je Davor.
Dijete svoje ne može vratiti, istaknuo je Davor i poručio da ako ubice ne budu tamo gdje trebaju da budu on će uzeti pravdu u svoje ruke.
“Tačno će dvije godine od kako sam ga zadnji put vidio i poljubio. Ne sanjam ga, nisam ga ni jednom sanjao. Ne znam šta će biti kada ga prvim budem sanjao. Vidim ga kao nešto što više nemam. Ne znam da je neka nesreća bila, da ga je auto udarilo vjerovatno bi umro od tuge, ali ovo sada me nosi neka huja, tuga, gnjev. Ne mogu da shvatim da može neko da ti otme dijete, pa da ga traži pet hiljada ljudi da kukaš moliš, to ne vjerujem. Da doživaljavam dvije sahrane, dvije eksumhacije, dva obdukciona nalaza… Ne znam možda mi on daje tu snagu, ne znam kako bi to objasnio. Ne znam kako sam još uvijek tu bez njega”, istaknuo je Davor.
Davor se na kraju osvrnuo i na situaciju sa pandemijom novog soja koronavirusa i pozvao sve građane naše zemlje da budu jedni uz druge, da poštuju odredbe i pravila, da pomažu starjim i iznemoglim, jer kako on ističe “političari vam neće pomoći, to je sigurno”.
Ne smije ostati ni jedna klica od ubica
Iz grupa Pravda za Davida izrasla je politička stranka Pokret za pravdu. Davor kaže da je ideja pokreta da će da ide u smjeru borbe za pravdu, jer je to jedan vid zadužbine za njegovo dijete.
“Ne mogu nikome narediti da to shvati tako, nažalost rekao bi da su dobri ljudi u velikoj manjini, prevladao je neki sistem vrijednosti koji ne razumijem, koji nije ni moje dijete razumili. Ako ostane jedan klica od ubica, zločinaca i sistema, to će opet proraditi. Mi ubice i zločinci, ne možemo živjeti zjedno, jednostavno ne možemo. Stoji iza svake svoje riječi, kao što sam na početku i rekao. Ponovit ću opet imena koja stoje iza ovoga Dubravko Kremenović, Aljoša Borković, Karanović, Darko Ilić, Željko Karan. Opet javno kažem imena, a niko me nikada nije ispitao za to i niakd nije pokrenuto ništa. Oni su uradili zločin o kojem će se priačti, jer čvrsto sam umjeren da ćemo i ja i Muriz doći do istine za našu djecu, ali pravdu nikada ne mogu dobiti, to je tako”, zaključio je Davor.