Posao poštara je da pošiljku na vrijeme isporuči na adresu primaoca. Da li slučajno ili ne, pošta mnogih pošiljalaca završava na pogrešnoj adresi, u ovom slučaju na adresi Ul. ZAVNOBiH br.7 u Tuzli.
Ako postoji još ovakvih primjera u Tuzli onda ovo pitanje pokazuje očito postojanje pukotina u sistemu distribucije pošiljki BH Pošte. Ovo svakako treba da bude signal i obaveza odgovornih da se ozbiljno pozabave ovim pitanjem. Hrpa tuđe pošte, pa i obavijesti o preporučenim pošiljkama, danima se gomila na sandučićima u zgradi ZAVNOBiH-a br.7, a pri tome, kada već treći put pronalazim u svom sandučiću račun za telefon osobe iz ulice Vladimira Nazora, dovoljan je razlog za ovu vrstu građanske reakcije.
Pronalazak tuđe pošte, pored ljutnje, podsjetio me i na jedan događaj. Ne tako davno, na skupu u Ohridu sa predstavnikom britanske ambasade razgovarali smo na temu društvenih priznanja. Svake godine za profesionalizam i odnos prema određenoj javnoj službi britanska Kraljica dodjeljuje priznanja, pa tako i nekom poštaru za dugogodišnju revnosnu službu i na vrijeme isporučene pošiljke.
Za naše prilike ovo bi bio nemoguć način izražavanja priznanja i zahvalnosti, a možete li zamisliti Predsjedništvo BiH u ovoj ulozi? Ja ne mogu. No, za britansku Kraljicu ovo je pitanje respekta prema ljudima u javnim servisima, a za onog ko prima priznanje predstavlja čin ponosa i lojalnosti, kako prema službi tako i prema kruni.
Mi, na žalost, nismo razvili objektivan sistem praćenja i nagrađivanja, a kamoli da smo razvili takmičarski duh, jer kod nas je sve stihija. A kada se pojavi problem onda lanac puca na najslabijoj karici, u ovom slučaju na poštaru. A da li je samo poštar kriv u svemu ovome, pitanje je? (Izudin Maleškić, Tuzla)