Službeni dokument njemačke vlade indirektno je razotkrio da hrvatski MUP obmanjuje javnost kada je riječ o politici prema migrantima. Riječ je o odgovoru njemačke vlade od osam stranica na zastupničko pitanje frakcije FDP-a u Bundestagu, na čijim se službenim stranicama nalazi.
FDP je postavio pitanje o “aktualnoj humanitarnoj i migracijsko-političkoj situaciji u balkanskim državama”, u kojemu na početku konstatira da je “broj migranata na balkanskoj ruti, koja vodi od Turske i Grčke preko jugoistočne Europe, značajno porastao” te da su “indikatori relevantni za migracije” sada veći nego u godinama 2017. i 2018.”.
Slijedi 13 konkretnih pitanja, od kojih neka imaju i dodatna potpitanja (npr. pitanje 10 ima a, b, c i d potpitanja), a odgovori na njih otkrivaju dosta o migrantskoj situaciji na Balkanu, pa time i na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Pitanja parlamentarne frakcije FDP-a
Iz odgovora na neka pitanja je pak jasno da Republika Hrvatska provodi neuvjerljivo zataškavanje svoje politike pushbacka prema migrantima, koja je već razotkrivena kao nasilna i protuzakonita.
Drugo pitanje odnosi se na to “koliko je bilo ilegalnih prelazaka granice od početka 2019. godine u državama zapadnog Balkana, kao i Sloveniji i Hrvatskoj prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova”, a njemačka vlada u odgovoru naglašava da se poziva na službene brojke koje je dobila od spomenutih država.
Broj ilegalnih prelazaka granice
Tipično njemački, odgovori su složeni u tablicu te tako još plastičnije otkrivaju da podaci koji su došli od Hrvatske nemaju smisla.
Naime, Slovenija je u 2019. zabilježila 15.450 ilegalnih prelazaka granice, a Hrvatska samo 4075. Sjeverna Makedonija, koja se nalazi na prvom dijelu balkanske rute, zabilježila je 24.601 ilegalni prelazak, a Srbija 17.642.
Broj značajno opada kada je riječ o BiH, koja je zabilježila samo 6039 ilegalnih prelazaka granice, no hrvatskih četiri tisuće jednostavno su neuvjerljivi kao realan broj prelazaka. U 2019. je RH pak zabilježila 3318 ilegalnih prelazaka granice, a 2017. 2432.
Dakle, u statistici se vidi povećanje, ali je sveukupni zabilježeni broj i dalje premali u odnosu na brojke Slovenije kao članice šengenske zone, s jedne strane, i Srbije i BiH s druge strane. Hrvatska je posljednja tranzitna zemlja balkanske rute pred zonom slobodnog kretanja u Europskoj uniji te je u 2019. bilo sigurno više od četiri tisuće ilegalnih prelazaka granice.
No, zašto hrvatski MUP svojim njemačkim kolegama daje takve podatke? Koja je svrha vjerojatnog umanjivanja pravih brojeva?
Hrvatska provodi pushback prema migrantima
Postoji nekoliko mogućnosti. Jedna je da bi prave brojke potvrdile i statistički hrvatsku politiku pushbacka, druga je da bi razotkrile da je hrvatska granica poput švicarskog sira, što sugerira diskrepancija između hrvatskih i slovenskih brojki.
Slovenija po važećem europskom pravu sve ilegalne migrante koji ne zatraže azil vraća u Hrvatsku, koja bi ih onda trebala zadržati, a ne slati nazad u BiH. BiH nije članica EU-a te za nju ne važe posve ista pravila, a i ako Hrvatska želi vraćati migrante u BiH, za to postoji jasna procedura koja isključuje to da se migrante dovede na zelenu granicu i pod prijetnjom sile protjera u BiH.
Tražitelji azila na Balkanu
Zanimljivi su i podaci o traženju azila u državama koje čine balkansku rutu. U Hrvatskoj je u 2019. bilo tek 1986 zahtjeva za azil, što je povećanje u odnosu na godinu prije toga kada ih je bilo tek 1362, ali je i dalje smiješno mali broj u odnosu na neke druge države u regiji.
Primjerice, u Crnoj Gori je 2019. bilo čak 7939 zahtjeva za azilom, u Albaniji 6182. I dalje je točno da migranti velikom većinom ne žele ostati u Hrvatskoj.
Njemačka vlada nema službenih podataka koliko je migranata koji su prošli balkansku rutu na kraju završilo u Njemačkoj, navodi se u odgovoru njemačke vlade FDP-u, a znakovito je i da vlada odbija dati bilo kakvu procjenu o razvoju situacije na zapadnom Balkanu.
“Zadovoljavajuća humanitarna situacija”
Prilično je ciničan odgovor na pitanje kako njemačka vlada procjenjuje trenutnu humanitarnu situaciju u regiji: kao “zadovoljavajuću”. Kao dokaz za to navode rasformiranje logora Vučjak te činjenicu da izbjegličke centre većinom vode međunarodne organizacije, dok posve ignoriraju nedovoljne resurse i smještajne kapacitete koji su problem cijele balkanske rute, napose u BiH.
Njemačka vlada doduše obećava da će se u slučaju pogoršanja humanitarne situacije pridružiti naporima Europske komisije, ostalih članica EU-a i zemalja regije i sudjelovati u “kratkoročnim mjerama podrške”.