Znajući da rad Gradskog vijeća i kabineta takozvanog gradonačelnika Tuzle, Jasmina Imamovića Merkatora prate samo mediji ovlašteni da slažu, prešute ili zataškaju, tek nakon tri mjeseca je u javnost došao još jedan skandal!
Naime, podrepaški gradski vijećnici, kupljeni za dobro plaćene komisije, a bogami i paušal nije za potcjenjivanje, te zaposlenja rodstvenika i prijatelja u gradskim poduzećima i ustanovama, u avgustu su godine iza nas usvojili Odluku o imenovanju investicijskog menadžera za Grad Tuzlu i na dotično mjesto imenovali gradonačelnika Jasmina Imamovića Merkatora!?
Tako je gradonačelnik postao sam svoj majstor, tojest, gradonačelnik je postao investicijski menadžer svog vlastitog grada. Sam sebi u sukobu interesa! Mislili smo da u samovlašću, u moralnoj bijedi ima neko dno. Ovo što su uradili vođa i sljedbenici je ispod moralnog dna! A kakva nam to menadžerska iskustva ima gradonačelnik?
Prvi menadžerski uspjeh je naš menadžer napravio onog dana kada je ljubljanskoj firmi dao milion maraka i 11,5 dunuma najatraktivnijeg građevinskog zemljišta po kojoj je i dobio nadimak Merkator! Zamislite tog poslovnog genija koji daje i novac i zemljište!
Slavom omamljeni genije se sjetio da je to zemljište mogao dati na javnu licitaciju i u gradsku kasu, a ne u neke druge kase, staviti bar deset miliona maraka. Nova mu ideja je dugo putovala od stražnjice do glave, pa je lokalnoj „Tehnograd kompany“ na javnom natječaju 1,5 dunuma zemlje, tik uz „Merkator“, prodao za 5,8 miliona maraka. Time su počašćeni radnici te naše firme koji su svi odreda bili u Armiji BiH! Aferim!
Treći menadžerski poduhvat je naš gradonačelnik, uz pomoć svojih podanika iz Službe za imovinsko –pravne poslove, učinio tako što je dozvolio da se privatizuje 32 hektara izdustrijskog zemljišta u Bosanskoj Poljani. To je jedino perspektivno zemljište 1983. godine ekspropisano u korist tadašnjeg PTK. I kako nije privedeno svrsi, to je zemljište opština, koja ga je i ekspropisala, morala i reekspropisati. Dakle, ono nije moglo biti predmet dalje prodaje. Ali, nije to kraj, nije to dno dna! Jer, to je zemljište za 1,5 miliona maraka nezakonito prodato mafijaškom katoličkom Holdingu “Zvon dva” iz Maribora koji je slovenačke banke sa 800 miliona eura zavio u crno! Taj partner naše gradske uprave je to zemljište dao pod hipoteku NLB banci i dobio 7,8 miliona eura keša! Ačkosum, gradonačelniče!
Naš je gradonačelnik, kao šef izvršne vlasti, najzaslužniji što su odabrani pojedinci za bezvrijedne certifikate maznuli 49 posto vlasništav Centralnog grijanja. Pa to ni jedna opština ili grad u cijeloj be-ha, u oba blentiteta, nije uspio tako razvit’ biznis! Pa sad riješite ovu zagonetku: kako jedna podstanica može grijati zgradu od, primjerice radi, 60 stanova, a da za svaku pojedinačnu kuću treba jedna podstanica!? Odgovor je vrijedan milione maraka! Ko plaća a ko naplaćuje?!
O menadžerskim uspjesima gradonačelnika pisat ćemo još. Red je čovjeka pohvaliti! Spisak njegovih uspjeha je ogroman, sve do onog da je za njegova mandata Tuzlu napustilo više od 25.000 ljudi! A o izgubljenim presudama, koje su iz budžeta plaćene milionima maraka narodnih para, da i ne govorimo. (Piše: Ekrem AVDIĆ)
Poslije ovoga zla koje uništava Tuzlu, njezinu tradiciju, njezinu istoriju, njezinu kulturnu prošlost i sačuvane ostatke prošlosti i neobnovljivi i neprocjenjivi resurs prostora na kome bez reda i zakona niču na zelenim površinama u tuđim baščama i avlijama neproduktivne i regresivne besciljne volt diznijevske zgrade mraka i tame koje generišu siromaštvo u napaćenoj Tuzli, cijenjeni i poštovani Ekreme Tvoje ime trebalo bi upisati počasnim simbolima u istoriju ovoga grada i dodijeliti najveće priznanje i nagradu grada Tuzle.
G-dine Ekreme ovo za Centralno grijanje se malo bolje raspitajte i ovi sa 49% udjela ni malo ne uticu na cijenu podstanice,oni sa 51 % (GRAD) vedre i oblace i u tom JAVNO KOMUNALNOM PREDUZECU. Ostalo ,potpisujem.