Promjena stranačkih dresova na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini nije novinа. Zbog toga političke stranke od svojih članova prije stavljanja na izbornu listu traže potpisivanje ugovora ili bjanko ostavki, kako bi osigurali vjernost stranci.
Slučajevi Damira Arnauta i Jasne Duraković, doskorašnjih poslanika SBB-a u državnom i kantonalnom Parlamentu, ponovo su otvorili temu da li ugovori koje potpisuju kandidati sa strankama prije stavljanja na izbornu listu imaju pravnu snagu?
Do sad je u praksi bilo nekoliko sudskih sporova, međutim pravosnažne presude išle su u korist kandidata, a ne stranke. Cifre koje stranku traže za obeštećenje su vrtoglave, od 15 hiljada maraka za opštinski nivo, do preko 100 hiljada maraka za više nivoe vlasti.
Bilo da se radi o direktnom ili kompenzacijskom mandatu, Izborni zakon propisao je da taj mandat ne pripada političkoj partiji već kandidatu, odnosno poslaniku kojem je dodijeljen.
Pokretanje sudskih procesa protiv bivših članova najavljivali su tokom prošle godine i iz Socijaldemokratske partije BiH. Međutim, generalni sekretar SDP-a kaže da ti postupci ipak nisu pokrenuti.
Pored ugovora, proteklih godina kao jedan vid osiguranja, stranke su za svoje kandidate tražile i potpisivanje bjanko ostavki. Za ovaj vid osiguranja u slučaju Desnice Radivojevića Ustavni sud Federacije utvrdio je da ova ostavka pravno ništavna.(bhrt,tl)