Imao sam u ratu i poslije, više susreta s komandantom Armije Bosne i Hercegovine generalom Rasimom Delićem (1949-2010), a jednog se posebno sjećam jer mi je objasnio zašto je u jednom intervjuu stranoj TV upotrijebio metaforu „partija šaha“. Rekao je da ga je novinar 1993. u Visokom pitao kako se BiH,.na početku agresije uopće mogla odbraniti, a on mu je ovako o dgovorio:
„Nažalost, svijet nas je pustio u partiju šaha gdje nam je uzeo kraljicu i dva topa i sada gleda kada ćemo biti poraženi. Po svim vojničkim rezonima, mi u ovu igru nismo trebali ni da ulazimo, s obzirom na to šta nam je svijet osigurao u ovoj partiji. Međutim, svijet se do sada varao. Mi vodimo borbu 16 mjeseci, vodićemo je i dalje a oni će se prevariti i ovog puta, na svoju žalost, jer svijet očigledno nije pokazao nimalo razumijevanja za ovu borbu i za pravedne ciljeve ove borbe.“
Kad je ovo rekao, general je podvukao da je Armija BiH počela odbranu države bez oružja, jer je ono što je nabavila Teritorijalna obrana BiH oduzeto, ali da je nošena patriotizmom i hrabrošću boraca, uz dobro komandovanje, tokom rata nadoknadila, simbolički rečeno, „šahovske figure“ koje su joj nedostajale i „matirala“ neprijatelja. Oslobodila bi i Banjaluku da od Amerikanaca u tome nije bila spriječena.
Sjetio sam se ove metafore generala Rasima Delića baš na današnji dan budući da je Drugi korpus Armije Bosne i Hercegovine formiran 29. septembra 1992. godine. U njemu je, od početka odbrane do kraja rata, bilo 168.400 boraca i starješina. od kojih je najviše armijsko ratno priznanje Zlatni ljiljan dodijeljeno 301 vojniku i starješini i 90 postumno. Ovaj korpus je jedan od sedam koliko ih je bilo u Armiji BiH i po nekim bitnim segmentima razlikuje se od ostalih. Njegove jedinice držale su linije odbrane u dužini od blizu 700 kilometara i pokrivale 28 opština sjeveroistočne i istočne Bosne i dijela Posavine i to je bio najduži front koji je pokrivao jedan korpus Armije BiH.
(Sve vojničke pobjede boraca 2. korpusa zabilježene su u listu ‘Armija ljiljana’, službenom glasilu najvećeg korpusa 2. korpusa Armije BiH – Foto: Tuzlalive.ba, montaža)
Doista, trebalo je, s nedovoljno oružja naročito prve godine rata, mnogo borbene hrabrosti i vještine za organizovanje odbrane na tako širokom pojasu. Treba istaći da je u komandi i u 38 brigada bilo 4.400 oficira i oko 5.200 podoficira koji su bili obrazovani u vojnim akademijama ili školama rezervnih oficira JNA, što je dalo solidan temelj za uspješno rukovođenje i komandovanje. U 1. korpusu ABiH, naročito prve godine rata, bilo je animoziteta prema oficirima i podoficirima samo zbog toga što su školovani u bivšoj JNA.
Sjećajući se ratnog puta 2. korpusa jedan od njegovih komandanata general, Hazim Šadić (1943-2021), je na tribini 2002. godine u Tuzli rekao:
“Nama je 1992. najvažnije bilo da se odbranimo; 1993. bili smo bolje naoružani i kretali naprijed; 1994. oslobađali smo neke objekte i područja, a 1995, vodili smo završne ratne oparacije koje su bile složene, ali sve je išlo kao po koncu.”
U Ratnoj redakciji Oslobođenja bili smo veoma obradovani kad smo saznali da je 2. korpus Armije BiH 11. maja 1994. uspješno izvršio operaciju “Proljeće 94” kojom je oslobođena kota Vijenac koja se do tada smatrala neosvojivim artiljerijskim uporištem Vojske Republike Srpske na planini Ozren. Ovom operacijom komandovao je tada pukovnik (poslije general) Ramiz Šuvalić (1946-2015), koji je zbog toga dobio priznanje Zlatni ljiljan koje se rijetko davalo oficirima. On mi je Sarajevu 1997. godine pričao da se Vijenac nalazi na nadmorskoj visini od 619 metara i da je zbog svog geografskog položaja dominirao cijelom regijom, jer je odatle VRS imala direktan vizuelni i artiljerijski pregled na opštine Lukavac, Banovići i Zavidovići, a s te kote svakodnevno su granatirani i veći centri poput Tuzle i Živinica.
Drugi korpus u sadejstvu s Trećim korpusom (čija je komanda bila u Zemici), u četvrtoj godini rata, na bojištu u Vozući kod Zavidovića, izvršio je jednu od stretegijski najvažnijih operacija kojom je potpuno poražena Vojska RS-a na tom području i oslobođena velika teritorija. Bitka za Vozuću odvijala se od 27. maja do 10. septembra 1995. godine i bila je to završna operacija Armije BiH. Povodom oslobađanja Vozuće „Oslobođenje” je 14. septembra 1995. objavilo tekst pod naslovom: “Slomljena kičma četništva” u kojem je, između ostalog, istaknuto da su na frontu od 120 kilometara dva korpusa Armije BiH združenim snagama savladala neprijatelja dobro planiranim ofanzivnim dejstvima.
Godinama se u Tuzlanskm kantonu slavi dan formiranja 2. korpusa i bitke u kojima je pobjeđivao, a njegova ratna istorija se, kroz razne oblike educiranja, prenosi na mlade generacije. Inače, slavne tradicije svih sedam korpusa Armije BiH čuva Drugi pješadijski (rendžerski) puk Oružanih snaga BiH koji ima neoperativni karakter i lociran je u Rajlovcu.
Peta pješadijska brigada naše vojske sa sjedištem u bazi Dubrave kod Tuzle ima gotovo identičnu zonu odgovornosti kao i 2. korpus ABiH – do granice s Republikom Srbijom. (Piše: Đuro KOZAR. novinar i politički analitičar)