Bosansko-hercegovački izbori ili u šta su se to već pretvorili u posljednje dvije-tri dekade, ponajmanje su praznik demokracije i trijumf vladavine slobodno izražene volje građana. Shodno vidljivim „rezultatima“, može se sa popriličnom sigurnošću konstatirati da je višegodišnjim krajnje korupcionaškim organiziranim izbornim, i posebno postizbornim, polit-banditizmom uspostavljena svemoćna i nedodirljiva novofeudalna klasa partitokracije, u pravilu predominantno regrutirane iz amoralnih falangi dna domaćeg društvenog ološa. Sve ono što vidimo oko sebe, samo su posljedice takvog stanja, čija razina razornog društvenog maligniteta nezadrživo buja prema tragičnom haosu vladavine kriminogenih favele-kartela.
Naravno da bi sve to bilo gotovo i nemoguće bez ključnog, odlučujućeg aktera ovakvog stanja fatalnog nečinjenja, tj. svih nas kao famoznog kolektivnog „tihog susjeda“, koji gleda svog posla „zatvorenih očiju i začepljenih ušiju“, uzaludno čekajući boljitak. Barem što se ovog vidljivog dunjaluka tiče i onih koji nisu krivi, ali jesu hronično (ne)odgovorni.
Na drugoj strani barikade, apsolutno i bespogovorno su krivi tzv. političari i njihova krivnja je jasna, personalna i stranačka, mjerljiva, direktna i neodbranjiva. Njihova politika bez bilo kakve javne, stvarne odovornosti spram društva i onih koji ih uporno biraju, zasigurno je ekstremno društveno smeće bez presedana.
Inače, i ovih predizbornih sedmica sve što gledamo oko sebe, kao i posljednjih tridesetak godina „tranzicijske demokracije“, jeste medijski neinventivna i dosadna, vizuelno i sadržajno siledžijski primitivno opetovana vašerska kampanja i izlog palanačke taštine i promocije najnižih strasti propagandističkog orgijanja po matrici „zase, use, nase i podase“. I uvijek do sada, rezultati su bili očekivani, predvidljivi i „samozadovoljavajući“: polit-bestijarij in fabula političkog trenutka gorkog kao i gotovo cijeli postratni pelin-period.
(Možemo li ih kazniti na izborima? Možemo! Vidimo ih svakodnevno na plakatima i bilbordima – Foto: Ilustracija)
Kada se izostavi ili zanemari cijeli kontekst svih bitnih međuzavisnih insajderskih i autsajderskih događanja glede BiH, a ponude se kardinalni zaključci, kao sada, onda ispada da mi, u stvari, i nemamo neki problem izuzev perfidnog lažno-izbornog monstruma, zaogrnutog sveklerikalnom politikantskom vulgarnošću notornog praznoglavog i čeznutljivog pogleda ka snovima „teokratsko-državnih horizonata nade“.
Ali, ono što je sasvim sigurno jeste uobičajena i uhodana nakana kontinuiteta čeličnog koalicijskog vladalačkog zagrljaja SDA-HDZ-SNSD, uz uobičajene jeftine, polit-prostituirane koalicijske vazale. Sve drugo su samo detalji njihovih pobjeda kao potpuno privatnog sofisticiranog biznisa grupice transetničkih bitangi, probisvijeta i kriminalaca, pravilno i delikatno raspoređenih da nas “brane od onih drugih i trećih”. Do sada postratno viđeno u domaćoj političkoj predizbornoj areni su već otrcane “artiljerijske pripreme” za definiranje nepromjenjljive društveno-političke stvarnosti kod nas: demokratski izbori su politička igra ljudima i njihovim sudbinama u kojoj uvijek pobjeđuju SDA-HDZ-SNSD & Co. Od njih samih još uvijek nema odbrane ili je ne želimo. Barem one efikasne. Kada i ne bude baš sve tako, onda razočarajuće spoznamo da je glavna uzdanica opstanka tog notornog trijumvirata, upravo nezamislivi vladalački amaterski šlamperaj tzv. opozicije, koja, po potrebi, sjajno odigra ulogu „korisne budale“. Nažalost.
Uz najnoviju izborno-promotivnu mas-medijsku, ali karikaturalnu, bodrijarovsku (Ž. Bodrijar) simulaciju „lijepe stvranosti“, stoji „pustinja stvarnosti“ masovno osiromašenih i poniženih ljudi, zarobljenih u virtualnoj realnosti „imitacije života“ nove klase superbogataških bezdušnih moćnika sa svojim sluganskim polit-pobočnicima. Njihov svijet je sociopatska glad za bogatsvom i moći nad ljudima i stvarima. Slično misli o BH-političarima i znameniti Tariq Ali:
„Jedina razlika u izmjeni različitih opcija jest u tome da različite grupe, različite bande dolaze i bogate se. Politika se ne mijenja, uvijek je ista i nimalo ne vodi računa o životu običnih ljudi. Oni se samo bogate, a radi toga i ulaze u politiku.“
Ulaze i ne misle da izađu. I upravo nam slavodobitno poručuju da jeste stvarno njihov „patriotizam posljednje utočište hulja“. Kako (ne)slijedi: „Samo SDA“, „Jedna država. Jedan tim.“, „Za ono što vrijedi“, „Građanska. Zemlja ljiljana“, „Domovinu gradimo djelima“, „Živimo slobodno“, „Označite“, „Vrijeme je za snagu naroda“, „Ustani iz sjene!“, „Hrvati odlučuju“, „Prilika generacije“, “Dosljedno“, „Uvijek uz narod, uvijek uz Srpsku“ etc.
Volite se i bunite se ljudi. Ko može. I smije! (Piše: Derviš ČIČKO, kolumnista)