U Tuzlanskom kantonu danas živi 39.043 penzionera koji primaju najnižu penziju u iznosu od 449,83 do 690,10 KM. Vlada TK je za njih u 2026. godini obezbijedila po 100 KM jednokratne pomoći, ukupno 3.904.300 KM. Ali, moram da pitam: Da li je 100 KM jednom godišnje dovoljno za čovjeka koji svakog mjeseca mora platiti vodu, smeće, grijanje, lijekove, hranu i ostale osnovne troškove? Naravno da nije.
Smatram da Tuzlanski kanton mora uvesti Program zaštite penzionera sa najnižim primanjima od komunalnih plaćanja. Program bi obuhvatao penzionere sa najnižim primanjima I podrazumijevao bi:
1. Besplatna voda i odvodnja do utvrđenog mjesečnog limita potrošnje.
2. Besplatan odvoz komunalnog otpada.
3. Subvencija grijanja od 50 do 70%, zavisno od visine penzije jer nije isto primati 450 KM I 690 KM.
Najsiromašniji trebaju dobiti najveću pomoć.
Ovakva vrsta pomoći bi mnogo značila jednom penzioneru. Uzmimo kao primjer domaćinstvo koje koristi oko 4 m³ vode mjesečno i ima stan od oko 50 m², okvirna mjesečna olakšica kroz vodu, odvoz smeća i 50 posto grijanja bila bi oko 68 KM mjesečno, odnosno oko 820 KM godišnje.
To je novac koji penzioneru može značiti kupovinu hrane, lijekova ili plaćanje drugih osnovnih potreba.
Imajući u vidu da mali broj komunalnih preduzeća pozitivno posluje a jedan dio njih čak je čak i u gubitku (?!) svjesna sam da ovu mjeru ne mogu finansirati iz vlastitih prihoda.
Da bi se uvele ove besplatne usluge za penzionere, Vlada TK mora refundirati komunalnom preduzeću vrijednost subvencije. Time štitimo i penzionere i javna preduzeća.
Odnosno: penzioner dobija umanjen ili nulti račun → komunalno preduzeće dobija refundaciju → usluga ostaje finansijski održiva.
Za svih 39.043 korisnika, puni program vode, smeća i 50 posto grijanja mogao dostići cijenu koštanja oko 31,9 miliona KM godišnje.
Budžet Tuzlanskog kantona za 2026. godinu iznosi oko 952 miliona KM. Još važniji podatak je da je TK 2025. godinu završio sa stvarnim suficitom od 12.795.889,56 KM, a da je akumulirani suficit na kraju 2025. godine iznosio čak 104.660.624,73 KM.
To ne znači da 104 miliona KM možemo jednostavno potrošiti kako želimo, ali se možemo zapitati:
Ako Kanton ima više od 104 miliona KM akumuliranog suficita, možemo li dio javnog novca usmjeriti prema ljudima koji su cijeli život radili i danas žive sa 450, 500 ili 600 KM mjesečno?
Uz malo domišljatosti i malo više empatije prema jednoj od najugroženijih kategorija, Vlada TK ovu mjeru može finansirati.
Načina da se obezbijedi novac ima. Ne predlažem da se diraju: zdravstvo, obrazovanje, socijalna zaštita, plate zaposlenih, sigurnost građana, zakonske obaveze Kantona i vodne naknade.
Novac treba tražiti kroz: odgodu dijela kapitalnih projekata koji nisu ugovoreni ili započeti, racionalizaciju pojedinih investicionih nabavki, smanjenje dijela diskrecionih transfera, kontrolu administrativnih i ugovorenih rashoda, te bolju naplatu neporeznih prihoda i druge opće budžetske prihode.
Ovo nije poklon. Ovo je politika dostojanstva.
Ne tražim da penzioner dobije privilegiju. Tražim da čovjek koji prima najnižu penziju ne mora birati: hoće li platiti grijanje ili kupiti lijekove, hoće li platiti vodu ili hranu, hoće li platiti smeće ili ogrjev?
Ako već možemo pronaći milione za različite projekte i programe, moramo pronaći način da najsiromašnijem penzioneru svaki mjesec ostane više novca za život.
Smatram da Skupština TK, koja bi morala imati sluha za jednu od najugroženijih kategorija, može zadužiti Vladu TK da pripremi Program subvencioniranja komunalnih usluga za penzionere sa najnižim primanjima, sa početnim fondom od 20 miliona KM u 2026. godini, uz mogućnost povećanja na 32 miliona KM godišnje.
Komunalna preduzeća moraju biti obeštećena za subvencionirani dio računa. Pomoć mora biti najveća za one sa najnižim penzijama.
A cilj mora biti jednostavan: da penzioneru nakon plaćenih osnovnih troškova ostane više novca za dostojan život. Jer dostojanstvena starost nije privilegija. To je minimum koji društvo duguje svojim ljudima.
Ova inicijativa je naravno, primjenjiva na nivou cijele Federacije BiH, čiji je budžet neuporedivo veći od onoga Tuzlanskog kantona. (Piše: Meliha SMAJIĆ – PAŠIĆ, dipl. ekonomista)