Dosje: Ubistvo u Vlasenici

U konclogoru Sušica 1992. godine života je lišen košarkaš Edin Salaharević, jedna od žrtava etničkog pustošenja u Vlasenici

kolumna, Kozar
(Piše: Đuro KOZAR, novinar i politički analitičar)

U konclogoru Sušica kod Vlasenice 13. septembra 1992. ubijen je Edin Salaharević, rođen u Zvorniku, koji je imao 19 godina. Bio je član Košarkaškog kluba Sloboda Dita iz Tuzle i juniorske reprezentacije Jugoslavije. Jedan je od zatočenika koje je lokalna parapolicija likvidirala kao Bošnjaka, bez dokaza o krivici, po kratkom postupku.

U okviru agresije krnje Jugoslvije na Bosnu i Hercegovinu Novosadski korpus JNA, naoružan do zuba, ušao je u Vlasenicu 21. aprila 1992. godine,  zauzeo sve vitalne objekte u gradu i uspostavio kontrolu nad opštiinom. Na čelu korpusa bio je pukovnik Boro Ivanović koji će kasnije, valjda i zbog “zasluga” u Vlasenici,  postati general. Korpus je vlast prepustio lokalnim srpskim snagama i to je bio početak progona i ratnih zločina nad bošnjačkim stanovništvom koji se najviše odvijao u logoru Sušica u kojem je od 1992.do 1995. bilo zatvoreno i izloženo torturi oko 8.000 Bošnjaka.

U Sušici i na kućnom pragu ubijena su 2.643 vlasenička Bošnjaka, a svoj vječiti smiraj na šehidskom mezarju Rakita pronašlo ih je tek 400. Mnogi od nedužnih civila su nakon mučenja i surovih egzekucija zapaljeni, neki su prebacivani iz jedne u drugu masovnu grobnicu, a sve kako bi im se zauvijek izgubio trag. Preživjeli vlasenički Bošnjaci govore kako su iza najmonstruoznijih mučenja, silovanja i ubistava stajale dojučerašnje komšije Srbi koji su taj grad od augusta 1992. godine pretvorili u klaonicu niz čije su se ulice slijevali potoci krvi.

Veliki broj vlaseničkih zlikovaca i dalje je na slobodi: jedni su na drugim adresama u Srbiji, dok ima i onih koje preživjele žrtve zločina svakodnevno susreću na ulicama grada. U Zaklopači, prigradskoj mjesnoj zajednici, u jednom danu su ubijena 62 mještanina, od čega petnaestero djece. Zaklopača je danas napuštena i pusta. Šehidsko mezarje s desne strane puta, ako idete od Vlasenice ka Milićima, svjedoči o monstruoznom zločinu za koji nikad niko nije odgovarao.

Samo trojicu zločinaca iz Vlasenice stigla je ruka pravde. Najprije je u Haškom tribunalu 2005. na 20 godina zatvora  osuđen Dragan Nikolić Jenki, upravnik logora Sušica koji je priznao krivicu. Prema presudI proglašen je krivim zbog zločina protiv čovječnosti – za progone Bošnjaka na političkim, rasnim i vjerskim osnovama, zatim za nametanje neljudskih uslova života zatočenicima, kao i višestruka ubistva i mučenja logoraša, silovanje i druga nehumana djela. Nikolić je u izjavi pred haškim sudijama rekao da se iskreno kaje za zločine u kojima je učestvovao. Prebačen je u Italiju na odsluženje kazne, pušten na prijevremenu slobodu 2013. godine, a umro je 2018. godine u Vlasenici.

Sud BiH je 5. februara 2010. godine za zločine protiv čovječnosti osudio Predraga Bastaha zvanog Car na 22 godine zatvora, a Gorana Viškovića zvanog Vjetar na 18 godina. Okružni sud u Istočnom Sarajevu 2022. godinde zbog nedostatka dokaza, oslobodio je krivične dogovornosti Dragišu Tešića i Rajka Lošića koji su bili optuženi za ratni zločin protiv zarobljenika i civilnog stanovništva u Vlasenici. Na ovu presudu žalilo se Okružno javno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu, ali je Vrhovni sud Republike Srpske žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.

Vlaseničke nacionaliste još nije napustila mržnja iz 90-tih, kao i javno veličanje ratnih zločinaca Radovanja Karadžića i generala Ratka Mladića koji su u Haškom tribunalu osuđeni na kaznu doživotnog zatvora. Zbog krivičnog djela izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, u Sudu BiH u toku je suđenje načelniku opštine Vlasenica Miroslavu Kraljeviću. On je na jednom skupu glorifikovao Karadžića i Mladića i nije jedini.

Vlasti Vlasenice nažalost provode novo etničko čišćenje Bošnjaka, a na  udaru je i njihova imovina, među kojima i kuća Nedima Salaharevića, brata ubijenog košarkaša Edina. Kuća se nalazi na atraktivnoj lokaciji uz gradski trg i postojeći parking. Upravo ta činjenica dodatno podgrijava sumnje da iza administrativne procedure stoji pokušaj uklanjanja posljednjih tragova bošnjačkog prisustva u centru Vlasenice. (Piše: Đuro KOZAR, novinar i politički analitičar)
———————————————
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)

Podijeli

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *