Dnevnik: Zijad Lugavić kao kripto-SDA uzdanica

Zijad Lugavić, usputno i ordinirajući gradonačelnik Tuzle već četiri godine, svojim praktičnim, kadrovskim i (ne)verbalno prigodničarskim djelovanjem ponajmanje reprezentira tradicijski sekularni, laički i ljevičarski socijaldemokratski duh i svjetonazor našeg grada. On je, bez ikakve sumnje, za “grad uglja i soli” gigantski politički promašaj, ako ne i fatalni, lokalnog SDP-a i njegov “mlinski kamen oko vrata”, posebno u vrlo specifičnoj aktuelnoj izbornoj godini. 

Tokom proteklih godina etabliranja bezglavog lugavićevskog retrogradnog vođenja lokalne administracije i formalnog predstavljanja Grada, ljevičarski, građanski brend Tuzle je dobrano pretvoren u klerikalističku oblandu otvorenog promoviranja većinske monovjerske dominacije. Gradonačelnik Tuzle je u gotovo svim svojim javnim nastupima neverbalno prigodničarski istupao striktno iz privatno-vjerske pozicije i prema islamskim nazorima i kanonima, potpuno ignorirajući svoju krucijalnu sekularnu bitnost, kako ustavnu, tako i onu lokalno-statutarnu ravnopravnog predstavljanja svih građana. Naravno, bez obzira na bilo koje identitarne specifičnosti i različitosti, uključivo posebno one teistočko-vjerske, ateističke, agnostičke ili bilo koje druge. Sasvim su već postali tragikomični, ako nisu i puno toga drugog, “uobičajeni”  ispadi iz sfere vjerskog  kolorita “el-fatiha” Zijada Lugavića i pred spomenicima Titovim partizanima. Uostalom, kao i pred sjenama civilnih žrtava i poginulih boraca iz posljednjeg odbrambenog domovinskog rata, blasfemično preuzimajući božansko pravo da odredi ko je kakav “kod Boga” i ko je više ili manje vrijedan. Usko teističko, “vjersko gestikuliranje” javnih dužnosnika u javnom prostoru, posebno u današnjoj BiH i njenom okruženju, nije ništa do “pucanje u sopstvene noge” političke i svake druge opstojnosti društva u kojem pokušavamo da živimo i preživimo u elementarnoj normalnosti. 

Stupajući na gradonačelničku dužnost, primarno, zastupanja svih građana i njihovih interesa, Zijad Lugavić je ustvrdio da “ima obavezu i da skupa sa vijećnicima u Gradskom vijeću Tuzle te matičnom partijom SDP-om gradi još bolju budućnost za sve građanke i građane. Zajedno ćemo graditi Tuzlu kao grad budućnosti, kao grad koji će biti još otvoreniji, transparentniji, inkluzivniji, bolje ekonomski razvijen i pun života.”

Nasuprot tome, dotični se politikantski i krajnje neiskreno konvertitski izobličio u paravjerskog “proksija”, čineći sve da tuzlansku organsku civilizacijsku i polikulturalnu otvorenost svede u predominantno okvire većinske islamsko-vjerske neformalne franšize. Nije jasno ko je to od njega tražio ili ko ga je “ovlastio” i u čije ime.

Nije valjda da je aktuelni  gradonačelnik, sopstvenom narcisoidnom infantilnošću, pobrkao i pomiješao i značaj  boje figura na šahovskoj tabli realnog života, posljedično kao dugogodišnji član Izvršnog odbora Tuzlanskog Medžlisa i to od podaleke 2019.g., pa do današnjih dana. Čini se da je  aksiomatska lična bespogovorna bogobojazna lojalnost vjerskom autoritetu potpuno prevladala onu drugu, koja je izborno-predstavnička, potpuno dobrovoljna, javna i iz sfere sadašnje prozapadne demokratsko-političke provenijencije. Naravno, podrazumijevajući da valjda neko nema ludu ideju da se bavi praksom inauguriranja “na mala vrata” svojevrsnog hibridnog monstruma vjersko-demokratskog parapolitičkog dualizma. Kao i iz vica glede komunističke propagande “svi ćemo biti isti” iz prošlovijekovne 1946.g., koja se “sudarila” sa sličnom logikom lokalnog imama: “A, kako ćemo onda svi stat’ u moju džamiju?” Jasno, bilo je kako je bilo.

Sa druge strane, već dugo vremena potpuno je nejasna i gotovo nevidljiva političko-ideološka i organizacijsko stranačka koordiniranost, čak i dnevnopolitičkog, aktivizma lokalnog “matičnog SDP-a” i njihovog pobjedničkog gradonačelničkog kandidata. Izuzev neuvjerljivih i povremenih klimavih izraza “podrške Gradonačelniku”, koji puno više “otkrivaju, nego što pokrivaju” dosta očigledno i ozbiljno “razilaženje u stavovima”. Tuzlanska razuđena kafanska kasaba uvjerljivošću zloguke jednostavnosti u izrazu “poslije dvije-tri pive”, komentira da, u stvari, “odgovorni drugovi ne znaju šta će sa Zijom”.

Ali, možda “Zijo&Co” znaju, pa su “dali otvoreni produžni” domaćim, poprilično dezorijentiranim, socijaldemokratama, te će se prema potrebi i izborno de iure okrenuti “Sinu svog babe”, pored aktuelne SDA-de facto orijentacije, kao neformalnog političkog krila Islamske zajednice BiH.

Uostalom, to je već svojedobno i praktično viđeno u susjednoj živiničkoj općini: omrkne SDP, a osvane SDA. Doduše, nikakvo čudo: titanska ogromnost nezasluženih materijalnih i svih drugih privilegija političkih dužnosnika nema više nikakve zamislive cijene, tj. “politika ili smrt”. Sve drugo je odavno pod zemljom. (Piše: Derviš ČIČKO, kolumnista)

——————————————————
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)