Idućeg mjeseca Kristijan Šmit se vraća u Njemačku, a umjesto njega trebalo bi da se imenuje novi visoki predstavnik u Bosni i Heercegovini. Neki krugovi u Republici Srpskoj, susjedstvu i svijetu pitaju: dokle će BiH biti pod protektoratom? Može se taj mandat zvati kako ko želi, ali uloga VP nije ni politička, ni diplomatska funkcija u tradicionalnom smislu, već međunarodna insitucija uspostavljena odmah po završetku rata za stabilizaciju mira u BiH.
Postojanje VP direktna je potvrda da Bosna i Hercegovina, prema procjeni međunarodne zajednice, još zahtijeva vanjski nadzor kako bi se osiguralo poštivanje Dejtonskog sporazuma koji je zaustavio rat 1995. godine.
Naravno da nam je potreban VP kao vrhovni autoritet za civilno provođenje mira u Bosni i Hercegovini i izgradnju funkcionalne države. Šmit je svoju ulogu pozicionirao između strogog policajca i glavnog zagovornika BiH u Briselu, snažno lobirajući za otvaranje pregovora sa EU i energetsku nezavisnost države.
Zapravo, da nije onih koji već više od 30 godina ruše BiH kao državu ne bi ovdje trebao djelovati ni međunarodni predstavnik, ni vojna formacija Evropske unije EUFOR koji je od 2024. godine svoj obim sa 600 i oficira povećao na 1100 vojnika.
Kristijanu Šmitu se u Republici Srpskoj osporava legitimitet i prećutkuju rezutati koje je postigao u proteklih pet godina mandata, a on je ispravljao krive Drine i omogućio insitucijama ove zemlje da uprkos opstrukcijama budu koliko-toliko funkcionalne.
Pored ostalog, Šmit je nametnuo zakon da bi Memorijalni centar Potočari Srebrenica nesmetano i dostojanstveno radio, spasio je državu od bankrota u slučaju Viaduct, deblokirao državne finansije i korak po korak doveo CIK do prilike za relevantne izborne rezultate. Dakle, pokazao je Šmit koliko mu je stalo do svih u BiH i našeg ljudskog dostojanstva..
Ulogu VP drastično je proširena 1997. godine, jer je na sastanku Vijeća za provedbu mira (PIC) u Bonu, zaključeno da domaći lideri prečesto blokiraju napredak države i tada su mu dodijeljena tzv. bonska ovlaštenja. To mu omogućava dvije ključne stvari koje nema nijedan drugi diplomata na svijetu: donošenje zakona i smjenjivanje funkcionera u BiH.
Pitanje kada odlazi OHR nije vezano za kalendar, već za ispunjavanje uslova. Godine 2008. definisan je program “5+2”, koji predstavlja mapu puta za zatvaranje Ureda VP. Da bi OHR postao prošlost, BiH mora riješiti pitanja državne i vojne imovine, fiskalnu održivost, te vladavinu prava.
Pored toga, potreban je i “plus dva” faktor: potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (što je učinjeno) i najvažnije – pozitivna politička situacija u BiH koju procjenjuje Vijeće za implementaciju mira u BiH (PIC). Upravo je ovaj posljednji uslov najteže dostižan, s obzirom na stalne političke krize.
Premda su se kroz godine mijenjala lica na čelu OHR-a – od Karla Bilta do Kristijana Šmita – suština ostaje ista: OHR je međunarodna sigurnosna mreža BiH. Sve dok Upravni odbor PIC-a ne zaključi da su domaće institucije dovoljno jake da same nose teret odgovornosti, uloga visokog predstavnika ostaće nezaobilazan dio ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine.
Ko će biti novi VP to se još ne zna, ali iz Republike Srpske zahtijevaju da, ko god to bude, mora ponišititi sve, kako ističu, “antidejtonske odluke” svojih prethodnika. Ne vjerujem da bi se to moglo desiti, jer sve što su radili VP potvrđivalo je Vijeće za implementaciju mira u BiH (PIC).