Kladim se u milion sendviča, što bi rekao Svetislav Basara, najveći živući pisac susjedne nam Srbije, da ne znate ko je Nihad Alihodžić! To je prognanik iz Vlasenice koji je u Engleskoj završio studij i bio šef tima Organizacije za zabranu korištenja hemijskog oružja koji je osvojio Nobelovu nagradu za mir!
Ko su Adil Bojić, Ismar Aljukić i Selma Mujačić iz Tuzle? Ne znate! To troje djece su polaznici STEM akademije koju visokoškolska ustanova za računarstvo, organizuje za djecu od 5 do 18 godina. Ta su djeca prije dva mjeseca u Singapuru, na Svjetskoj olimpijadi u robotici, među 3.300 učesnika iz 90 zemalja svijeta, osvojila srebrnu medalju! Koliko je to najprestižnije takmičenje važno za svaku zemlju svjedoči i informacija da je vođa puta tima iz Malezije bio tamošnji ministar obrazovanja!
Ko je kabasti Mahir Mešalić, čudo od pameti koji je na jednom, idi mi – dođi mi, privatnom fakultetu smazao diplomu Međunarodni odnosi i diplomatija za godinu i po dana, iako studij traje tri godine. Dakle, ispolagao je ispite iz predmeta čija predavanja nisu ni održana. I ko sada da kaže kako nemamo genijalaca, ko kaže da na tom univerzitetu nemamo genijalnu profesoricu Nevenku Ničin koja je držala nastavu iz 68 nastavnih predmeta! Ne zna niko za ove genijalce. Ali dotičnog Mahira Mešalića poznaje ko god, makar slučajno, upali televizor; zna da je riječ o galamljivom poslaniku Parlamenta Federacije BiH, gdje često drži moralne pridike.
Dakle, ulazimo u javne i privatne univerzitete i fakultete, u pravi haos u kojem se ne zna ko pije, a ko plaća, ko je protiv koga, a protiv koga nije, dakle u nered kao u onoj čuvenoj TV seriji „Kuda idu divlje svinje“.
Tajne službe
Era privatnog biznisa sa štancanjem diploma je počela, a još traje u jednom crnom kombiju novosadske registracije parkiranom na poznatoj pijaci Arizona kod Brčkog. Tamo za 4.000 maraka možete kupiti diplomu sociologa, ekonomiste, pravnika… obrazovanje iz područja društvenih nauka! Onda su troje profesora s diplomama sumnjiva morala, iz susjedne nam Srbije, sa još dvoje domaće proizvodnje, započeli industriju diploma. Ona se brzo proširila cijelom Federacijom. Nemaš veće selendre, a kamoli grada, da nema fakultet ili univerzitet. I to s državnim pečatom. Naime, šestočlana komisija državnog parlamenta dala je zeleno svjetlo institucijama kontrole kvaliteta studija da u nju uđe i privatni sektor.
Ne treba biti posebno pametan i ne znati da je rušenje obrazovnog sistema u jednoj državi potkopavanje njenog društva i funkcionisanja njenih institucija – posebna aktivnost stranih obavještajnih službi. Primjerice, u Hrvatskoj postoje tri privatna univerziteta za kojim čeznu najpametniji srednjoškolci, unatoč godišnjoj školarini od, primjerice na Pravnom fakultetu 6.000 eura, do 10.000 na tehničkim fakultetima.
Početak rješenja
U opštoj krizi našeg društva koju postojeća vlast svojim djelovanjem samo produbljuje, što se i numerički može vidjeti (na početku svog mandata u federalnom budžetu imala je pola milijarde maraka, a taj novac je potrošila i zadužila se za 3,5 milijardi maraka!). Naravno, zaoštravanje krize je dovelo do demografskog gubitka, što se vidi i po broju upisanih na državnim i privatnim fakultetima.
U tekućoj školskoj godini upisano je 71.745 studenata, od kojih na privatnim fakultetima i univerzitetima 15.111. U odnosu na deceniju unazad, sad imamo 33.000 studenata manje. Ovom padu je doprinijelo uvođenje bilo kakvog reda u visokom obrazovanju, ali i činjenica da je sve veći broj diploma sumnjiva morala beskoristan. Tako imamo na birou nezaposlenih oko hiljadu pravnika i ekonomista, a pravnici i ekonomisti se traže. Riječ je uglavnom o brzim diplomama s kojima se ne mogu zaposliti ni u preduzećima ni u pravosuđu. Jedino ako imaju na diplomi i pečat političke partije, mogu naći posao u državnom sektoru jer se tamo znanje ne traži. Zato imamo najbrojniju administraciju u Evropi.
U situaciji u kakvoj smo, u kojoj je i državni univerzitet zbog krize broja studenata i velikoj korupciji došao na loš glas, jedini kriterij za filtraciju kvaliteta su testovi znanja koji će biti strogo kontrolisani, ali ne kao oni zbog kojih je jedan profesor zaradio pritvor zbog brljotina na testu za prijem u MUP u Sarajevu. (Piše: Ekrem Avdić, kolumnista)
————————————————
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)