Sasvim je izvjesno da je i sām ontološki Bog, što god to bilo, bačen pod noge i zgažen ultimativnim nezajažljivim feudo-ludilom trampizma, te da je samoproglašeno “božansko” mesijanstvo aktuelnog američkog predsjednika otklizalo prema izvjesnosti kataklizme nuklearnog rata.
Ekspresna ekstremna dekonstitucija golom silom jačeg, svega što obuhvataju pisana i nepisana pravila međunarodnog prava i obaveza, gotovo preko noći su pretvorena u sopstvenu antitezu, smiješnog pajaca i svojevrsnu dvorsku ludu trampističkog usuda kraja ovog vidljivog svijeta oko nas.
Za sada se čini poprilično izvjesnim da će se ekstremistička nacističko-cionistička zlokobna neman “upotrebe” američkog slijepog vojno-političkog arsenala sile finalizirati, “lijepim” nuklearnim eksplozijama širom Irana, “pa i šire”, kako to predsjednik Donald Trump uobičajeno počesto atribuira i eufemistički vāzi neprimjereno zlo.
Ramazanski agresorski razorni rat protiv moderne Persije, kakvo god bilo njeno unutardržavno uređenje, ulazi ozbiljno u poček eskalacijske tercijarne faze bez dogledivog kraja. “Blitz-krieg” i pobjedničke fanfare očigledno više nisu niti teoretska osnova čak ni u “Ovalnom uredu”, a eventualno iskrcavanje “marinaca” i kopnene operacije, teško da ne bi nemjerljivo nadmašili “vijetnamsko ratno blato”, proizvodeći besmisleni dodatni okean ljudskih žrtava.
Samozadovoljni američki karikaturalni đuturum-predsjednik, sasvim je “dobrovoljno” u epštajnovskim kandžama aktera fantazija bliskoistočnog “cionističkog sveta”. Ipak, teško da može proglasiti “velikom pobjedom” strategijski već sada izgubljeni rat, onaj vođen ovovremenskim konvencionalnim naoružanjem, krvavo ukrašenog “robotima” digitalnih AI-fantazmagorija feudo-kapitalizma.
Sve ono što notornom Trumpu dohaberi famozni Bibi, kao ovovremenska paradoksalna polit-reinkarnacija nacističkog zločinstva “odabranog naroda”, postaje luđačka smak-svijet logika aktuelnog svemoćnog Herostrata iz Bijele kuće. Dakle, “lijepa pobjednička lokalizirana” upotreba nuklearnog naoružanja. Uz stotine hiljada mrtvih i nezamisliva razaranja, kao “kolateral velike pobjede”. A, poslije je poslije. Ako bude postojalo.
Nadati se da nećemo biti svjedoci trampistički uvrnutog MAGA-ostvarenja i “America first”, a iza postnuklearno ništa eventualne “prvobitne zajednice”. Uz malo sreće.
P.F. Usputno se čeka paradigmatski američki ovovovremenski Stanislav Petrov, negdašnji potpukovnik protuzračne odbrane “Crvene armije”, koji nije primijenio važeći “vojni nuklearni protokol” iz 1983.g. i spriječio svjetski nuklearni rat. Radilo se o potencijalno fatalnoj tehničkoj pogrešci moćnog radarskog sistema.
Nažalost, do sada i nakon gotovo pola vijeka, još uvijek nije poznato koje su to metode efikasnog bavljenja sprečavanjem identičnih, ili još tragičnijih, posljedica usljed legalnih postignuća zapadnjačkih “demokratoidnih nepredvidivih postizbornih bahanalija”. Američkih, primarno. Nažalost. (Piše: Derviš ČIČKO, kolumnista)
————————————————-
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)