Peradarska proizvodnja u Istočnoj Bosni suočava se s ozbiljnom krizom. Farme koje su godinama predstavljale izvor prihoda za povratničke porodice danas se zatvaraju, radnici završavaju na evidencijama nezaposlenih, a proizvođači tvrde da su prepušteni sami sebi.
U Srebrenici, Milićima i Konjević Polju povratnici ističu da su se vratili na svoja ognjišta s namjerom da žive od vlastitog rada, ali da bez institucionalne podrške to postaje nemoguće.
Farma Mušana Durakovića iz Srebrenice nekada je zapošljavala osam stalnih radnika i dodatnih 25 sezonskih. Kapacitet je iznosio 60.000 pilića, uz planove za proširenje proizvodnje. Danas su pogoni zatvoreni, radnici prijavljeni na biro, a porodice bez redovnih prihoda. Prije četiri mjeseca požar je pričinio štetu od oko 300.000 maraka, no, kako navodi Durakovića, konkretna pomoć nije stigla.
Ističe da su upućivani dopisi na više adresa, ali bez rezultata, te da niko od nadležnih nije došao na teren.
Proizvođači naglašavaju da je požar bio samo dodatni udar na sektor koji se već duže vrijeme suočava s rastom cijena stočne hrane, nepovoljnim otkupnim cijenama i izostankom sistemske podrške.
Duraković navodi i da su sirovine nabavljali iz Federacije Bosne i Hercegovine, dok su gotove proizvode plasirali na isto tržište, ali da, kako kaže, nisu uspjeli ostvariti pravo na podršku iz tog entiteta. Nakon sastanaka s pojedinim predstavnicima vlasti, tvrdi da im je rečeno kako ne postoje zakonske osnove za pomoć.
Slična situacija je i u Milićima. Murata Avdića, vlasnika farme kapaciteta 20.000 pilića, brinu minimalni podsticaji u Republici Srpskoj, koji su, prema njegovim riječima, ove godine dodatno smanjeni. Kao moguće rješenje vidi ostvarivanje prava na podsticaje iz Federacije.
Avdić upozorava da bi, ukoliko se u narednim mjesecima ništa ne promijeni, mogao zatvoriti farmu i potražiti egzistenciju na drugoj lokaciji, jer, kako ističe, u postojećim uslovima opstanak nije moguć.
Na području ovih opština nekada je poslovalo 15 farmi, dok ih je danas aktivno svega pet, a i njihov rad je neizvjestan.
Muharema Beganovića iz Konjević Polja, koji se peradarstvom bavi dvije decenije, navodi da je kapacitet povećao na 20.000 pilića, ali da ne vidi dugoročnu perspektivu. Kao otac dvoje djece, kaže da ozbiljno razmatra gašenje proizvodnje.
Proizvođači poručuju da se osjećaju zaboravljeno i zanemareno te postavljaju pitanje koliko dugo će biti taoci administrativnih i političkih podjela, dok se, kako tvrde, konkretna podrška svodi na povremene posjete i fotografisanja.
Hoće li i preostalih pet farmi opstati, za sada ostaje neizvjesno.