Ispred zgrade Sodaso danas se okupio manji broj građana, uglavnom članova Sindikata solidarnosti Tuzlanskog kantona, koji su se prisjetili događaja od prije dvanaest godina, kada su na ovom mjestu započele velike demonstracije u Tuzli.
Među okupljenima bio je i predsjednik sindikata Sakib Kopić.
Kopić je podsjetio na atmosferu iz tog perioda, navodeći da je u početku postojao snažan talas nezadovoljstva i masovna podrška građana protestima protiv tadašnje vlasti. Međutim, prema njegovim riječima, taj bunt je vremenom oslabio zbog političkih uticaja i ubacivanja stranačkih struktura među demonstrante. Istakao je da danas postoji još više razloga za nezadovoljstvo, ali da su građani izgubili povjerenje u promjene, dok mladi svoju budućnost sve češće vide van granica zemlje, nakon završetka školovanja.
Govoreći o ulozi sindikata, Kopić je ocijenio da su oni iznevjerili radnike, naglašavajući da sindikalna scena u Bosni i Hercegovini pati od prevelike rascjepkanosti i ličnih ambicija. Ukazao je na paradoks da se javno kritikuju visoke plate političkih funkcionera, dok pojedini sindikalni predstavnici ostvaruju mjesečna primanja koja dostižu i nekoliko hiljada konvertibilnih maraka.
U međuvremenu, kako je ocijenjeno, građanski otpor se u velikoj mjeri preselio na društvene mreže, gdje se reakcije na ponašanje političkih elita najčešće svode na objave, komentare i dijeljenje sadržaja, bez konkretnog pritiska na donosioce odluka. Takav pasivan odnos, prema ocjenama sagovornika, ostavio je prostor političkim strukturama da nastave djelovati bez ozbiljnijih prepreka.
Na raniji način sindikalne borbe podsjetio je i Enes Tanović, član Sindikata solidarnosti TK, ističući da su radnici ranijih godina izlazili na ulice i organizovali dugotrajne štrajkove. Naveo je da su od 2002. godine, u periodu masovnih otpuštanja, protesti trajali danima i noćima, te da su upravo takvim pritiskom uspjeli ostvariti dio svojih prava. Smatra da današnji oblici borbe, posebno među mlađom populacijom, nisu dovoljno efikasni. (tl)