50 godina od smrti Tihomira Tihe Lešića: Novinar koji je zadužio Tuzlu!

Tihomir Lešić, istaknuti novinar iz Tuzle, preminuo je 25. januara 1976. godine, ostavivši iza sebe značajan doprinos novinarstvu i kulturi, kako u BiH tako i u tadašnjoj Jugoslaviji. Lešić je bio poznat po svom predanom radu, istančanom osjećaju za pravdu i neumornom traganju za istinom u vremenu kada je novinarstvo bilo ključni stub društvene odgovornosti.

Rođen je 18. avgusta 1931. godine u Beogradu. Kao dijete željezničara, Bože, rastao je u mnogim gradovima. Osnovnu i srednju školu završio je u Derventi i Zagrebu. Kao novinar počeo je u Derventskom listu, a nastavio u Borbi, Frontu slobode, NIN-u, sarajevskom Svijetu, beogradskoj reviji Duga, te u listu kombinata Sodaso u Tuzli. Objavio je veliki broj sjajnih reportaža, posebno o tuzlanskim rudarima i solarima, koje spadaju u antologiju novinarstva na ovim prostorima.

Lešić je rano pokazao sklonost prema pisanju i interesovanje za društvena zbivanja. Njegova karijera bila je usmjerena na izvještavanje o temama koje su imale dubok utjecaj na lokalnu zajednicu, ali i na širu regiju. Bio je glas običnih ljudi, često donoseći priče koje su reflektovale stvarnost svakodnevnog života u tadašnjoj Jugoslaviji.

Njegove kolege i prijatelji pamte ga kao čovjeka velike intelektualne širine i profesionalnog integriteta. Lešićev stil bio je prepoznatljiv po lijepoj riječi, preciznosti, dubokoj analizi i humanosti. Nije se, čak ni u ‚ono vrijeme‘, bojao dotaknuti teške teme, a njegovo novinarstvo ostavljalo je snažan utisak na čitatelje.

Iako je njegov život prerano ugašen, u 45. godini, Tihomir Lešić ostavio je neizbrisiv trag u medijskoj i kulturnoj historiji Tuzle i BiH. U ovom gradu radio je najduže, u ovom gradu je živio s porodicom. Život je završio 25. januara 1976. godine u Dubrovniku.

Nakon njegove smrti, redakcije NIN-a i Sodaso zjednički su izdali knjigu Lešićevih reportaža pod nazivom ‘Zemljo, ne ljuti se’.

Supruga Azra, omiljena nastavnica, preminula je u Tuzli prije devet godina. Sinovi, Gordan i Davor, žive u inostranstvu – Gordan u Chicagu, Davor u Torontu.

Tuzla se, nažalost, nikada nije na prikladan način, s poštovanjem i zahvalnošću, odužila ovom bardu reportaže, za sve što je učinio za grad i ljude kojima je služio srcem i dušom. (MPt)