Podrinjski svemoćni, što god to bilo, bonapartistički parapolitički-kartel je aktuelnim pojeftinim trafo-igrokazom u Simin Hanu, definitivno dokrajčio i bacio pod noge u blato stvarnosti domicilne “Tuzlane” i njihovu hibridnu i sadržajno odavno usahlu multi-kulti trakavicu “ne-damo-mi-naše-Tuzle”.
Post Festum, programirano krkanski nabildane ulične direktne demokracije, zakićene opravdanim zahtjevom za kvalitetnim elektrosnabdijevanjem, i to baš one „mjesno-zajednički“ Denis-Bećirović-predsjednički locirane, objelodanjena je sva većinska vladalačka jad, bijeda i panično rasulo ordinirajućih socijaldemokrata i njihovih pobočničkih klijentelističkih vazala. Dakle, klasični blagougodni javni sraz matricom „ludog i zbunjenog“.
Pokazalo se da je 16-točlana, brojčano apsolutno većinska „vijećnička težina“ statutarne banalnosti formalnog zahtjeva za zakazivanje Vanredne sjednice Gradskog vijeća Tuzla, daleko izvan svake „razumne“ SDP-političke kontrole lokalnog parlamenta. Dakle, ispostavilo se da je sasvim moguće i vrlo jednostavno dokazati odavno, opštepoznatu činjenicu izmišljanja „tople vode“ u našem gradu: famozna „granitna“ vijećnička većina SDP-TA-NS-PDA-NiP-HDZ, samo je „luk i voda“. U stvari, oni jesu i direktan produkt odlučujuće, diskrecijske volje, utemeljene brižljivom selektivnošću difuzno rasprostrte vaninstitucionalne lobističke svemoći lokalnih metastruktura „podrinjskog kruga“.
Uostalom, javna je tajna da je i legalni, ordinirajući Gradonačelnik sopstvenom poličkom antilogikom, formalno i neformalno, praktično ponajmanje produžena ruka svoje matične stranke, nego izvršni servis nekih jasno nedefiniranih, interesnih pseudopolitičkih alijeniranih centara moći.
Dakle, šesnaest potpisnika vijećnika/vijećnica aktuelnog saziva GV Tuzla, uključujući NLS, SDA, DF, TA, NS i „principijelnog GV-neovisnika“ dr sci M. Ajanovića, ponajmanje je tim činom jednokratno demonstriralo svoju političku moć, nego naprotiv, bukvalno i ponajviše je bačena pod noge stvarnosti i obesmislen smiješni mit o „nepobjedivoj crvenoj Tuzli“.
Naravno da je uspaničena vrhuška stranačkog SDP-establišmenta ekspresno posegnula za oprobanim gubitničkim repertoarom poteza „krizne kontrole“, te su se odgovarajućim tehničkim protokolarijama, brže-bolje „priključili pobjedniku“. Doduše, zahvaljujući dotičnim vanrednim, urgentnim aktivnostima, malo su se oderala i udarnička koljena, ali ne treba previše pobjedničkom „konju zagledati u zube“.
Uzjaše se i ide dalje. Ali, postalo je sasvim jasno i otrcano: na djelu je tuzlanski poražavajuće demolirajući politikantski „anschluss“. Tiho. I bez presedana.
U opštem vijećničkom, simbolički kopulacijskom, Dekameron-kontekstu, naizgled „borbe oko ničega“, ne bi trebalo zanemariti, pored hobistički, politički „besmrtnog“ korporativnog Mesara iz Gornje Tuzle, niti začudni, valjda mješoviti, NS-dubl na „pogrešnoj strani historije“: Selimov unuk-Bijeljinka Gagro. Očigledno da je u pitanju pokušaj pokazivanje polit-mišića, ili čega već, te međusobno oštro prednatjecanje ovog dvojca u trci za višenamjenski vrlo unosnu, direktorsku fotelju famozne „Panonike“. Legendom, a i godinama, okovani ing. M. Porobić, pred vratima je zaslužene mirovine.
Neka igre počnu. Razne. (Piše: Derviš ČIČKO, kolumnista)
——————————
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)