Javni prostor Tuzle ovih dana doživljava nevjerojatnu manifestaciju primitivizma u formi sučeljavanja mišljenja i stavova oko promjena naziva ulica pretežno motivirani najnižim ostrašćenjima polit-klerikalno-nacio oblande. Nemam namjeru nikakvog idejnog etabliranja u ovom slučaju i bilo kakvog osuđivanja promjena naziva ulica. Međutim, kao dugogodišnji djelatnik integralne zaštite naslijeđa želim da se osvrnem na kulturološku analizu naziva ulice „Trgovačka“ u Tuzli.
Ova ulica je u sastavu najvrijednije prostorne ambijentalne cjeline „Stara Čaršija“ u Tuzli. Sama estetska i urbana fizionomija ove čaršije je u kulturno spomeničkom smislu raritetna jer se razlikuje od ostalih ambijentalinih cjelina ove vrste u BiH, a kao posljedica geopolitičkog položaja tokom istorije. Dolazak Austro-ugarske i njezina strategijska uloga doprinijela je snažnom tempu razvoja tuzlanske trgovine i to u prvoj fazi kao liferacija za potrebe ogromnog vojnog kontigenta.
Izgradnja industrijskih kapaciteta daje još snažniji zamah razvoju tuzlanske trgovine kao i otvaranje pruge Tuzla-Doboj 1885. godine. Uporedo sa razvojem Tuzle kao privrednog centra, Tuzla postaje i jedan od najsnažnijih trgovačkih centara u BiH. Upravo je to Austro-ugarsku rukovodilo da 1884. godine u Tuzli otvori i prvu Trgovačku školu u BiH, dok je gimnazija otvorena pet godina kasnije. Uvećana gradska populacija Tuzle mogla je zadovojiti svoje potrebe stalnim povećanjem robnih nabavki, tako da je trgovina došla u prvi plan ispred zanatske djelatnosti koja nije moglo pratiti rast ovih potreba.
Tuzlanski trgovci su skupljali viškove agrarnih proizvoda i pripremali ih za izvoz, a sa strane dovozili kolonijalnu, tekstilnu i ostalu industrijsku robu i njom trgovali. Održavali su veze sa najvažnijim evropskim centrima uklapajući se u tržišne normative, uspijevajući čak da ugroze monopolistički položaj sarajevske trgovine koja je u to doba dominirala u BiH. Pored ovih trgovačkih tokova posebno su vojne liferacije činile prvoklasan oblik akumulacije trgovačkog kapitala.
(Trgovačka ulica u Tuzli – jedan od simbola Grada – Foto: FB)
Jačanju tuzlanskog tržišta doprinijelo je i domaće stanovništvo sa sela koje je privučeno poslom stizalo u Tuzlu i odmah se moralo orijentisati na tržište, birajući jeftinije industrijske proizvode koji katkada i nisu odgovarali njegovom ukusu.
Dakle primarnu akumulaciju kapitala kao osnivačku supstancu savremene društvene reprodukcije Tuzle predstavlja trgovački kapital. Temeljem toga kulturno istorijsko graditeljsko ambijentalno jezgro grada Tuzla čini „Stara Čaršija“ sa raritetno neponovljivim prostornim oktogonom odakle se razvija i ulica „Trgovačka“. Ona je po prirodi društveno istorijskog realiteta grada kulturološki nematerijalni segment najgrandioznijeg momumenta Tuzle „Stara Čaršija“ i semantičko simbolički meritum Privredne istorije Bosne i Hercegovine. (Piše: Mijo FRANKOVIĆ, ekspert iz oblasti kulturno-istorijskog naslijeđa i kolumnist)