Gaza se nalazi na ivici potpune humanitarne propasti. Višemjesečna opsada, kontinuirani oružani sukobi i blokada osnovnih sredstava za život doveli su do sve češćih smrtnih slučajeva uzrokovanih glađu i pothranjenošću. Najranjiviji, bolesni i stariji, prvi su među žrtvama.
U bolnicama, koje već odavno rade izvan kapaciteta, svakodnevno pristižu pacijenti u teškom stanju. Ljekari su suočeni s nemogućim zadatkom: bez adekvatne hrane, vode, lijekova i medicinske opreme, pružanje čak i osnovne pomoći postaje borba. U odjeljenjima za hitnu njegu sve je više pothranjene djece s vidljivim znacima izgladnjelosti, otečeni zglobovi, spušteni otkucaji srca, potpuna iscrpljenost. U pojedinim slučajevima, medicinsko osoblje može samo posmatrati dok djeca gube bitku za život.
Izgladnjivanje nije posljedica elementarne nepogode, već rezultat izraelske blokade koja već mjesecima sprečava ulazak humanitarne pomoći. Hrana i osnovne potrepštine, iako dostupne u skladištima na nekoliko kilometara udaljenosti, ne stižu do civila. Granice ostaju zatvorene, a konvoji humanitarne pomoći blokirani ili izloženi oružanim napadima. Ogromne količine hrane i lijekova čekaju na dozvole koje ne dolaze, dok svakim danom raste broj onih kojima je već prekasno.
Na ulicama se osjeća tiha panika. Roditelji bespomoćno gledaju kako njihova djeca gube snagu, dok redovi za rijetke obroke postaju sve duži i opasniji. Incidenti na američko-izraelskim punktovima za podjelu hrane sve su češći. U strahu od haosa, ljudi se naguravaju, a vojska nerijetko reaguje silom. Posljedice su tragične, u samo jednom danu deseci su izgubili život pokušavajući doći do osnovnih namirnica.
U međuvremenu, međunarodna zajednica uglavnom šuti. Iako su brojne organizacije izrazile zabrinutost i najavile dodatnu pomoć, konkretnih koraka prema deblokadi ili uspostavi sigurnih humanitarnih koridora gotovo da nema. Pojedine najave političkih inicijativa ne uspijevaju promijeniti stanje na terenu. Gaza je prepuštena sebi, iscrpljena, izgladnjela i ponižena.
Za dvomilionsku populaciju, glad više nije prijetnja već svakodnevnica. Iz dana u dan raste broj smrtnih slučajeva povezanih s pothranjenošću, a humanitarna katastrofa poprimila je razmjere koje više nije moguće ignorisati. Djeca umiru u naručju roditelja, a jedini lijek koji im treba je hrana koju ne mogu dobiti.
Dok međunarodni pregovori traju, život u Gazi se gasi. Hitna i konkretna reakcija više nije pitanje političke volje, već pitanje opstanka. Jer svako novo jutro za stanovnike Gaze znači još jednu bitku protiv nevidljivog, ali neumoljivog neprijatelja, gladi. (arz)