Na današnji dan, 22. maja 1992. godine, prije tačno 32 godine, Republika Bosna i Hercegovina je postala ravnopravna članica Ujedinjenih nacija (UN). Ova historijska prekretnica uslijedila je samo mjesec i po nakon proglašenja nezavisnosti i međunarodnog priznanja zemlje.
Ulazak BiH u UN formaliziran je donošenjem Rezolucije 755 Generalne skupštine UN-a, kojom je 20. maja 1992. godine odobreno članstvo. Na svečanosti prijema 22. maja u New Yorku, među 47 članica Generalne skupštine, BiH je svečano dočekana kao nova članica međunarodne zajednice.
Ipak, ulazak u UN nije značio kraj stradanjima. Upravo na dan međunarodnog priznanja, 6. aprila 1992., otpočela je bespoštedna agresija na Bosnu i Hercegovinu, koja će potrajati sve do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. godine. Tokom svečane sjednice UN-a, tadašnji ministar vanjskih poslova BiH Haris Silajdžić održao je snažan govor, upozorivši da je u BiH u toku genocid i pozvao Vijeće sigurnosti da reagira aktivacijom Poglavlja 7. Povelje UN-a.
Govor Silajdžića popraćen je aplauzom, ali su konkretne akcije izostale. UN nije adekvatno odgovorio na vapaje građana i vlasti Bosne i Hercegovine, što je ostavilo duboke tragove u kolektivnoj svijesti bh. naroda.
Uprkos zakulisnim pokušajima da se članstvo BiH ospori, proces prijema je okončan svečanim činom – podizanjem zastave Republike BiH s ljiljanima ispred zgrade UN-a. Zastavu je, prema nacrtima Zvonimira Bebeka, sašila Dika Lemeš, bh. iseljenica u SAD-u, uz pomoć prijateljica iz male, ali odlučne bh. dijaspore. Grb s ljiljanima službeno je usvojen samo nekoliko dana ranije, 4. maja 1992.
Muhamed Šaćirbegović, prvi bh. ambasador pri UN-u, kasnije je posvjedočio o brojnim izazovima i otporima koji su pratili ovaj proces, uključujući i pokušaje da se prikrije priroda rata u BiH, agresija i počinjeni zločini.
Prijem BiH u UN ostaje važan podsjetnik na borbu za međunarodno priznanje, suverenitet i pravdu, ali i na propuste međunarodne zajednice da spriječi zločine koji su uslijedili.