S obzirom na to da su ljudi s traumama iz djetinjstva skloniji mentalnim i fizičkim problemima u odrasloj dobi, važno je suočiti se s posljedicama teškog djetinjstva kako bi se prekinuo taj ciklus.
Ovo su dva znaka koji otkrivaju da je neko imao teško djetinjstvo.
1. Pretjerano su svjesni tuđih raspoloženja i emocija
“Hiperbudnost” je odbrambeni mehanizam za djecu iz nestabilnih porodičnih okruženja jer često moraju posmatrati okolinu kako bi procijenili vlastitu sigurnost i ugodnost među ljudima oko sebe. Bilo da se radilo o prepoznavanju raspoloženja roditelja ili razumijevanju atmosfere u dnevnoj sobi prije ulaska, nisu se usredotočili na vlastite osjećaje i potrebe.
– Zato se toliko nas bori s društvenom anksioznošću. Kada smo u grupi ljudi, sva naša energija troši se na prilagođavanje tuđim mislima ili brige o tome šta drugi misle o nama, umjesto da se usredotočimo na vlastiti unutarnji svijet – rekla je psihologinja dr. Nicole LePera na TikToku, prenosi index.hr.
Također, kratkotrajna društvena tolerancija mogla bi biti znak da trauma iz djetinjstva još uvijek utječe na sposobnost osobe da ostane prisutna tokom interakcija s drugima.
2. Bore se s predanošću u ljubavnim vezama ili se prebrzo zaljubljuju
Prema stručnjacima, traume iz djetinjstva manifestiraju se i u odnosima osobe u odrasloj dobi. Bez obzira radi li se o brakovima, dugotrajnim vezama, povremenim ili slučajnim vezama, takve osobe bore se s uspostavljanjem ravnoteže.
Često su odvojene od vlastitih emocija, osjećaja i potreba pa im je teško pronaći ispunjavajuće veze ili održavati zdrave odnose.
– Definitivan simptom traume iz djetinjstva je pokušaj da natjeramo tešku osobu da bude dobra prema nama. U odrasloj dobi, njihovi se odnosi svode na pokušaje da ta disfunkcionalna, štetna, teška i toksična osoba bude dobra prema njima – podijelio je terapeut specijaliziran za traume iz djetinjstva, Patrick Teahan, u razgovoru s dr. Ramani na TikToku.
S druge strane, neki potpuno odbijaju predanost partneru ili vezi, više brinući o očuvanju vlastitog mira nego o eksperimentiranju ili izlaganju svojih osjećaja. To ne samo da uzrokuje izolaciju, već i sprečava ljude da zacijele te rane iz djetinjstva.
Suočavanje s traumama iz djetinjstva te prepoznavanje njihovih suptilnih utjecaja na odnose u odrasloj dobi i emocionalno zdravlje ključno je za prekidanje ciklusa boli i stvaranje ispunjenijeg života. (tl)