(Piše: Mijo FRANKOVIĆ, kolumnista)
U inventuri ili popisu ove vrste ne može se govoriti niti o kakvim pozitivnim stvarima, jer temeljem doživljene stvarnosti ovo je inventura ekoloških havarija koje su se desile tokom prošle godine. Mnogobrojne ekološke udruge samo nose ovo ime, ali su daleko od svoje humanističke zadaće. Više naginju u političke prostore vođeni motivima koristoljublja podržavajući antiekološke radnje vladajućih politika do te mjere da svoju lažnu ekološku misiju stavljaju u službu svjetskih kataklizmi.
Iz pijeteta prema žrtvama na prvom mjestu je geološka havarija u gornjem toku Neretve sa najvećim žrtvenim lokalitetom Jablanicom i dugim mjestima oko ovoga slivnog područja. Samospasilački geološki alibi „vis maior“ u ovom slučaju ne može biti opravdanje. Narušena je prirodna ravnoteža armaturne matrice stabilizacije terena, a to je naučno gazdinski pristup šumama i šumskom zemljištu, među kojime je polazište zabrana pretvaranja šumskog zemljišta u druge namjene i invazivan ili bolje rečeno arhaičan odnos subjekata gazdovanja šumama kao ekološki univerzalnim osiguračem.
Gotovo jedina „štreka“ u Federaciji BiH stoji ranjena pružajući traumaatičan prizor ljudskog nerada i neznanja dva mjeseca. Mistični fluid ili duh Mimar Hajrudina lebdio je nad vodama Neretve još od izgradnje Starog Mosta i anulirao neoprostivi grijeh pasivnosti oko dvije stotine ministara i direktora multuetničkog agencijskog bratstva Federacije BiH. Taj dobri duh inkarnirao se u CENGIZ i nije mu trebala nikakva projektna studija, idejni projekt, niti izvedbnei projekt, nego je odmah krenuo u spašavanje hiljada radnih mjesta. Ovaj kuriozan čin govori da je Bosna zemlja vječne misterije.
„Neka visi Pedro“ je tradicijska izreka kojom stvarni krivci u društvu traže „žrtvenog jarca“ koji će umjesto odgovornih biti kriv za neuspjeh. I ovaj puta zlo je bilo jače, pronašli su krivca po štakorskom metodu na dnu piramide odgovornosti i žrtvovali najslabijeg. I opet čuvjek se ne može oteti spoznaji one Aristotelove, da je čovjek politička životinja.
Zdravstvena ekologija je po svojoj složenosti ili multidisciplinarosti najkompleksnija oblast ekologije. Na zdravlje čovjeka pored biotičkih i abiotičkih faktora, te ogromne legislative, imaju uticaja i prije stoljeća otkriveni „x-zraci“. Ne treba otkrivati toplu vodu da u 21. stoljeću treba dvije godine za neke CT-eove, kada nuklearna enegija i robotika postaje svakodnevica. S obzirom na posljedice sasvim sigurno ovo je ekološka havarija zdravstvene provenijencije.
Nekada se u doba „truhlog socijalizma“ centralno grijanje nije plaćalo u gradovima gdje je stanovništvo bilo žrtva zatrovanog zraka, kao na primjer, Zenica, Ilijaš, Kakanj i još neka mjesta. Stanovništvo Tuzle plaća sigurno najveći danak svojim zdravljem od posljedica fosilnog trovanja i zato mora plaćati uvećanu cijenu grijanja od postojeće.
Posljednja bosanska kraljica, Katarina Kotromanić, kada je napuštala Bosnu, rekla je da joj je najviše žao vode Radakovice, pšenice Liješnice i ribe iz Bukovice.
(Katarina Kotromanić: Ono što joj je bilo žao ostaviti, sada je zatrovano – Foto: Arhiva)
Voda Radakovica je zagađena rudarenjem litija kod Vareša i šire područje, koje se opskrbljivalo iz ove vodozaštitne zone, sada kupuju flaširanu vodu, a i riba iz Bukovice je otrovana, jer je u zoni ove napasti zvane litijum.
Lego kockasta, bezizražjno turobna arhitektura pod skutima političkog urbanizma, nastavlja svoj rušilački pir biljega kolektivnog pamćenja naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine masovnim gušenjem gradova dolinske dispozicije za račun prljavog profita „ispod žita“. Ova vrsta prostornog zločina zaslužuje naziv najperfidnije ekološke havarije.
Tamne nijanse ovoga ekološkog kazivanja modelom havarija zaključujem čudovišnom manifestacijom moći prirode ili moći drveća u habitusu Pančićeve omorike na parkovskom prostoru Slatina. Ovaj endemski relikt iz doba tercijara prilikom oluje gotovo je bio uništen narušavanjem verikaliteta i lomljenjem grana, da bi nakon nekoliko mjeseci svojom čudesnom moći regeneracije dobilo sasvim normalnu formu atraktivnog izgleda. Pored ovoga primjerka posljednje Pančić omorike posječene su na lokalitetu bivšeg Doma Armije. (Piše. Mijo FRANKOVIĆ, kolumnista)