Viranin Branko Malekin, porijeklom iz rudarske Kreke, umirovljeničke dane provodi baveći se s puno hobija: od ribolova, rada u vrtu, spravljanju raznih suhomesnatih proizvoda, izrade namještaja, a posljednjih godina i drvenih figura morskih konjića i drugih suvenira.
Rođen i odrastao u krečanskim kolonama, u porodici rudara Joze Malekina, sa četiri sestre i bratom, od malena je pokazivao zanimanje za razne teme, počev od muzike, zatim, ugostiteljstva, menadžerstva, sporta…Njegov život bio je obiležen toplinom rodnog kraja, ali i avanturama koje su ga odvele daleko od kuće. Poslije završene elektrotehničke škole u Tuzli, kratko je radio u struci, a onda se sa suprugom Borkom i sinom Alenom otisnuo put Švicarske. Dok nije naučio njemački jezik, kako sam priča, nema šta nije radio da bi ‘ostao u sedlu’.
– Bilo nam je teško u početku. Borka je kao medicinska sestra odmah dobila posao u struci, a ja sam bio prisiljen raditi bilo šta. Počeo sam pranjem suđa u jednom hotelu, potom sam pekao meso i pizze, onda sam vodio nadzor nad 50 hotelskih soba. Radio sam potom u tvornici za proizvodnju perilica za pranje suđa, a naposljetku sam se počeo baviti molerskim poslom, da bih poslije nekoliko godina osnovao svoju firmu koja je dobro radila 16 godina, sve do umirovljenja – priča je 78.godišnjeg Branka Malekina.
Tuzlaci ga prepoznaju i kao preteče muzičkih menadžera. Svojevremeno je rukovodio Omladinskim klubom u Radničkom domu ‘Moša Pijade’ u Tuzli, kultnom mjestu mladih s kraja šezdesetih godina. Bio je producent poznate muzičke grupe ‘Duge’, organizovao je brojne kulturno-zabavne večeri u spomenutom, iznimno posjećenom klubu.
Branko je poznat kao čovek s neiscrpnom energijom, koji voli da dijeli svoja iskustva i učestvuje u raznim društvenim događanjima. Njegova kreativnost došla je do izražaja u ručnoj izradi predmeta od drveta, koji krase domove njegovih prijatelja i obitelji.
Prije umirovljenja, još dok je živio u Švicarskoj, na Viru je 2000. godine kupio kućerak, renovirao ga i pretvorio u prelijep kutak u kojem od 2007. godine živi i provoditi umirovljeničke dane. U Ulici Miljkovica živi svoj život u kojem nema ‘praznog hoda’, zajedno sa suprugom Borkom, sinom Alenom i unukom Ana-Marijom, te kućnim ljubimcem.
Kroz cijeli život ostao je vjeran svojim hobijima. Najviše je volio rad rukama – bilo da je to bio zanatski rad ili uređenje vrta. Bio je poznat po svojim drvenim skulpturama, koje su predstavljale spoj tradicije i moderne estetike. Strasan je i ribolovac, a pamte ga po rekordnom ulovu lignje od 1,5 kg. Dva puta je bio prvak Vira u pecanju lignji s obale.
Posljednjih godina vrlo vješto izrađuje suvenire od drveta, kao što su morski konjići, kojih je napravio stotinjak, ali ih uglavnom poklanja prijateljima, pa morski rakovi, sipe, kornjače, ribe, školjke…
Jedan od Brankovih poznatih citata, koji odražava njegovu životnu filozofiju i ljubav prema jednostavnosti, glasi:
“Svako drvo ima svoju priču, a moja ruka je tu samo da je oslobodi”, kaže Branko čija je konoba prepuna ne samo njegovih rezbarija nego i obiteljskih fotografija, antikviteta poput pegle na žar, starinskog telefona, rudarskog štapa i lampe, starog radija…
Krečanin Branko Malekin s Vira ostaje simbol čoveka koji spaja tradiciju, rad i strast za životom, gde god da se nalazi. Njegov život je priča o vezama koje ostaju jake, bez obzira na udaljenost.
Prethodni citat često spominje dok govori o svom zanatu, ističući duboku povezanost sa prirodom i poštovanje prema materijalu s kojim radi. Njegova filozofija rezbarenja nije samo o stvaranju umjetničkih predmeta, već o prenošenju duše drveta u oblik koji će drugima donijeti radost i ljepotu. (Miroslav Petrović – Foto: Privatna arhiva, novine)