(Piše: Derviš ČIČKO, kolumnista – Foto: TL)
Mora se priznati da su kontekstualni detalji izbornih rezultata političkih stranaka u Tuzli, sasvim očigledne nategnute bizarnosti zakulisnog postizanja unaprijed programirane većine u Gradskom vijeću.
Pored niza drugih nelogičnosti, posebno su vratolomne nekonzistentnosti postignutih rezultata cenzusa predominantno samo “malih” stranaka isključivo tzv. podržavateljica suđenog Gradonačelnika.
“Trag novca”, kao i brojeva, ne može se sakriti. Barem potpuno.
Najvjerovatnije se radi o genijalnoj inteligenciji glupaka i zloupotrebe “inverzne” Dontove (D'Hondt) metode “proporcionalne raspodjele najvećih količnika”.
Suština je u tome da se unaprijed zada željeni okvir konačnog rasporeda mandata, a naknadno se vrši “sklapanje” objektivnosti Dontovom “djelidbom”. Haso iz vica bi to definirao kao situaciju kada “lud j..e zbunjenog”: i svi (samo)zadovoljni. Višekratno.
Forma, tako etablirane “suštine”, se vrlo seriozno i višegodišnje iskustvenom i krajnje uhodanom strpljivošću iterira, pegla, glanca, dotjeruje i konačno ekstra-finira putem oktroiranog dostupa “cenzusu” i “ne-važećim listićima”, sve dok se ne obnaroduje “Urbi et Orbi” konačan većinski četvorogodišnje-mandatski poklon tuzlanskim narodnim masama.
Dakle, konkretno, opet se uvjerljivo pobijedilo u ime volje paramafijaški izborno organizirane gradsko-birokratske nemani, a paralelno i u interesu napaćenog, ali ponosnog naroda Tuzle, koji ne da svoje slobode, tradicije multikulturalnosti i kosmopolitskog pregalaštva i njihovih plodova zajedničkog života i smrti. Tuzla može propasti, ali ne smije pasti.
(Izbori 2024. – Foto: Tuzlalive, ilustracija)
Usput, siromaši se masovno i propada na sve poznate i nepoznate načine, varijante i podvarijante u sjenci opšteg korupcionaškog divljaštva i posljedičnog narastanja jednog potpuno novoklasnog i društveno svemoćnog, mahom, besprizorno gramzivog, bogataškog, ponajviše građevinskog, poluanalfabetskog barbarskog klastera interesno naslonjenog na vazalsku gradsku administraciju. I tako godinama, prošlim i budućim.
U rāno postizbornoj sumornoj niši višeputno i odavno obećanog blagostanja, ali sada taze-matricom Pax-“Tuzlani”, uznali smo da je tuzlanski “mladokupusno prezeleni” SDP slavodobitno pobijedio sve svoje takmace. Slijeva, zdesna i iz sredine, te je glasački međuizborno narastao za gotovo nevjerovatnih 20%, tj. za 1772 birača, dosegavši 10943 glasa. Ipak, od ukupnog broja punoljetnih Tuzlaka, tek mizernih 10 %.
Međutim, u političkoj Tuzli više ništa neće biti kao što je nekad bilo, s obzirom na spektakularno postignuće kontroverzne hibridne podrinjske polit-halke “Sloboda” i njene mlađe i praktično inferiorne sijamske posestrime SDA, koji su na apsolutno solidarnom tasu, bukvalno rame uz rame sa tuzlanskim ex-“komunjarama” sa 10619 glasova. Eksplozija lokalnih “narodnjaka” za frapantnih 70%.
Isto se može konstatirati i za DF-fenomen i njen izborni skok za nevjerovatnih 86% u odnosu na 2020.g.
I, tu prestaje i bilo kakav privid izborne i polulogike, pa i one iz “Hiljadu i jedne noći”, a počinje sajam falsificiranja izborne volje Tuzlaka i formiranje fiktivne, virtualne većine Gradskog vijeća, i to sve redom od “probranih i pouzdanih” obožavatelja lika i djela taze Gradonačelnika. Tako je politički poluanonimni i pigubljeni NiP, ni kriv ni dužan, preskočio cenzus za famoznih 5 glasova, a lokalnim “Našistima” je bačeno u naručje 41% više glasova od onih iz 2020.g. i nevjerovatna 2 vijećnička mandata.
Komparativno promatrajući, te kontekstualno i personalne izborne rezultate prijevremenih gradonačelničkih izbora iz 2023.g., BOSS-ov nepredvidljivi i “vječni” polit-generalisimus je drastično ponižen mizerijom od 1507 glasova. Njegovih preko 8 hiljada “gradonačelničkih” listića podrške, sada vrijedi pet puta manje od onih vijećničkih: haman se neko nije pridržavao dogovora. Očito.
Konačno, može se sa priličnom vjerodostojnošću tvrditi da su nedavni tuzlanski izbori, kao samo jedni u dužem nizu, ponajmanje pošteni i validni. I da su prošli.
Vjerovatno je slično “prošao” i dojučerašnji svemoćni “otac svih Tuzlaka”, kada mu je vrlo izravno i smišljeno poručeno i to 31372-puta, preko, doduše, potpuno nerealnog i fabriciranog, rezultata njegovog novoustoličenog “potrčka-idi-mi-po-cigare”.
Ukoliko bi se i djelimično povlađivalo jeftinim teorijama zavjere po tuzlanskim mračnim sokacima, onda jeste i ključna “upotreba” ovih dobrano namještenih izbora, oštar, konačan i bespovratan obračun sa sveukupnošću političkog, organizacijskog i kadrovskog kapaciteta “jasmina-imamovića”.
Poručeno je da nepotreban, prevaziđen i suvišan “kamen u cipeli”: bez njega su i “rezultati bolji”. U svakom pogledu, a tako kažu, a njima se mora “vjerovati”, Jasini ex-najlojalniji poltroni-ulizice.
Naravno da će se i vrlo brzo SDP-postkongresno vidjeti i “kom’ opanci, kom’ obojci”. Čim ševa zapjeva. (Piše: Derviš ČIČKO, kolumnista)
——————————————————-
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)