Speleološko društvo iz Mostara tvrdi da ih je FUCZ spriječio u spašavanju starice tokom poplava u BiH

Prema njihovim riječima, već u ranim jutarnjim satima, oko pet ujutro, bili su svjesni težine situacije i odmah su krenuli prema Donjoj Jablanici, gdje je poplava nanijela najveću štetu.

(Objava speleološkog društva iz Mostara koja je zainteresovala javnost- Foto: GSS)

Speleološko društvo “Herceg” iz Mostara objavilo je na Facebooku iskustvo svojih članova koji su sudjelovali u akcijama spašavanja nakon razornih poplava u Donjoj Jablanici, koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu.

Kako su pojasnili, nisu ranije komentarisali događaje iz obzira prema žrtvama, ali su se sada odlučili podijeliti ono što su njihovi članovi doživjeli tog dana kada su se dijelovi BiH suočili s velikom prirodnom katastrofom.

Prema njihovim riječima, već u ranim jutarnjim satima, oko pet ujutro, bili su svjesni težine situacije i odmah su krenuli prema Donjoj Jablanici, gdje je poplava nanijela najveću štetu.

“Pored standardne opreme, ponijeli smo i specijalnu opremu za proširivanje prolaza, što se kasnije pokazalo vrlo važnim. Za one koji nisu upoznati, riječ je o kompletnom setu opreme koja se koristi u jamama i špiljama za širenje uskih prolaza”, objasnili su.

Nakon dolaska do restorana “Vrelo”, ekipa nije mogla nastaviti dalje. Tamo su čekali daljnje instrukcije i shvatili razmjere katastrofe.

“Pred nama su bili slapovi koji su se spuštali preko ceste u Neretvu, malo dalje nestala je cesta, a na tom mjestu stvorila se nova bujica. Poviše ceste, šine su visile u zraku, a iza njih se pružalo nepregledno bjelilo, znak ogromnog odrona”, opisali su situaciju.

Dalje, članovi društva “Herceg” opisali su kako je izgledao put prema naseljenom dijelu Neretvom.

“Kako smo plovili prema mjestu nesreće, prolazili smo kroz stotine metara otpada na površini Neretve. Između drveća su plutale dječje igračke, lopte, lutke, papuče… U tom trenutku shvatite gdje idete i pokušavate se psihički pripremiti na ono što ćete vidjeti. Koliko god bili spremni, teško je pripremiti se za razmjere razaranja”, navode.

U prvom naseljenom dijelu, došli su do kuće u kojoj se nalazila starija osoba, a do nje se moglo doći jedino rušenjem dijela objekta.

“U fizički neoštećenom dijelu kuće spavala je starica, dok je mulj već dosegnuo gotovo do stropa donjeg dijela. Kada smo stigli, mještani su već pokušavali s krampama probiti zid kako bi je spasili. Izvadili smo našu opremu za proširivanje, zamolili mještane da se povuku, što su oni odmah učinili. U roku od 15 minuta napravili smo dvije rupe na zidu i snizili nivo mulja za 20 cm. Zatim smo opet krenuli sa ispuštanjem mulja”, objasnili su.

Međutim, tada se, prema njihovim tvrdnjama, pojavio član Federalne uprave civilne zaštite.

“U jednom trenutku neko me dodiruje po ramenu, okrećem se i vidim da mi pokazuje da prekinem s radom. Zbunjen, skidam čepiće iz ušiju i pitam šta se dešava. Rečeno mi je da moramo prekinuti jer će se puštati voda iz novonastalog jezera iznad nas i da smo u opasnosti. Zatražio sam još 20 minuta da završimo spasavanje starice, ali odgovor je bio da se svi moramo povući”, iznijeli su iz društva.

Nakon tog incidenta, autor objave, član društva, postavlja pitanje koje ga je mučilo u tom trenutku.

“Jedno pitanje mi je neprestano u mislima: Ako znamo da je u blizini osoba, zar ne bi njen život trebao biti prioritet? Ispuštanje jezera je trajalo satima (kasnije se ispostavilo da je trajalo gotovo 24 sata). Šta ako je neko preživio ispod ruševina nizvodno, hoće li i te osobe biti dodatno ugrožene?”, pita se član društva.

Iako su se povukli s nadom da će biti ponovo angažirani, to se nije dogodilo.

“Federalna uprava civilne zaštite je odlučila da nema potrebe za dodatnim timovima. I dalje razmišljam o starici, i ne samo o njoj već i o ostalim ljudima do kojih smo mogli doći uz našu opremu za proširivanje, ali jednostavno nismo dobili priliku”, dodali su.

Zaključno, iz Speleološkog društva “Herceg” ističu važnost kriznog menadžmenta u ovakvim situacijama.

“Na terenu je vladala potpuna konfuzija – različiti timovi nisu znali tko je sve prisutan i tko kome daje naredbe. Neophodno je imati jasnu organizaciju, znati resurse i ljude s kojima se raspolaže, a ne djelovati nasumično. Ovo je za sve nas bila bolna lekcija, ali pametni ljudi uče iz grešaka. Nadamo se da ćemo biti dovoljno mudri da se bolje organizujemo u budućnosti, jer cilj nam je zajednički”, zaključuje Ivan Marić, član Speleološkog društva “Herceg” iz Mostara.

Podijeli

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *