(Piše: Ekrem AVDIĆ, kolumnista)
Kod sjajnog, u Sarajevu rođenog, Sergija Lukača, školovanog u Mostaru, Grenoblu, Zagrebu i Beogradu, novinara i urednika NIN-a, kojeg je transformisao u prvi jugoslovenski njus magazin, osnivača katedre za novinarstvo na beogradskom Fakultetu političkih nauka, učili smo teoriju i tehniku novinarstva. On nas je upoznao sa velikim teoretičarem medija Maršalom Makluanom i njegovim „Globalnim selom“, objašnjavajući u njemu da je zahvaljujući medijima, a posebno televiziji, cijeli svijet postao globalno selo gdje se za par minuta zna šta se gdje dešava.
Zahvaljući novim tehnologijama, prije svega internetu, u svakom času znamo šta se i gdje nešto događa. Tako i ne čudi da je jedan od velikih konzumenata medija i vođa Srbije, AV (Aleksandar Vučić) u čijem kabinetu je i osam tv-ekrana kako piše novinar BBC. Voli čovjek da je informisan! Vođen tom željom, AV svakodnevno ulazi i u stranice „Slobodne Bosne“. Zašto baš u „Slobodnu Bosnu“, kod toliko svojih blagougodnih medija? Cijenim da je odgovor na to pitanje star skoro stotinu godina! 
(Aleksandar Vučić: Vjeruje samo svojim medijima – Foto: Ilustracija, arhiva)
O tome je Mirko Kovač u sjajnoj knjizi eseja „Cvjetanje mase“ napisao i ovo:
„Diktatori su opsjednuti štampom. Vlastite novine u kojima su hvaljeni uzdižu do zvijezda, ističu ih kao objektivne, slobodne i neovisne. Novine koje ih kude i osporavaju, popljuvaće kao konzervativne, zadojene mržnjom i plaćeničke. Žderu se zbog karikatura, a najviše ih pogađa kad ih novine izruguju. Ima primjera da su režali kao bijesni psi i prijetili ne samo novinarima već i njihovim narodima. Postoji jedna istinita zgoda o kojoj je pisao De Rougemont C.J Burckhardt, visoki komesar Društva naroda, primljen je u audijenciju kod Firera u srpnju 1939.godine, na vrhuncu Dancinške krize: radi se o posljednjem pokušaju spašavanja mira. Hitler otvara album u kojem svakodnevno skuplja članke koji su objavljeni u inozemstvu o njemu. Pokazuje na jedan isječak iz Courrier de Saint-Etienne koji je naslovljen: „Firer je izgubio rat živaca“. Obuzeo ga je luđački bijes. “Vidite“, vikao je, „doista ja trebam povesti rat protiv Poljske kad se već pišu takve stvari o meni“. C.J.Burckhardt ga upita zašto poklanja toliku pažnju napisima u jednom provincijskom listu. “Zašto?“, jadao se Firer, „pa zato što ja jesam ništa, ništa drugo i nemam osim ugleda u očima mog naroda! Ja sam samo jedan mali obični čovjek! Ako izgubim ugled, onda sam izgubio sve“.
Helem, odgovor je posve tačan. Koliko će dugo AV ulaziti u „Slobodnu Bosnu“ toliko će i trajati njegova vlast. (Piše: Ekrem AVDIĆ)