Ekipa Slobode uoči utakmice protiv Intera u Bratislavi: Omerović, Đedović, Memišević, Miljanović, Zahirović, Ibrić (stoje); Smajlović, Petrović, Cvjetković, Tomić, Tubić (čuče)
Pobjednika Grupe 5 odlučivao je okršaj Slobode i Honvéda, dvomeč u koji je tuzlanski prvoligaš ušao s bodom prednosti.
Piše: J. Mržljak
Tokom ‘70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća Intertoto kup je bilo takmičenje za popunjavanje ljetnje fudbalske praznine, kako sa sportskog, tako i komercijalnog aspekta. Naime, u nedostatku susreta domaćih prvenstava, utakmice Intertoto (Rapan) kupa nalazile su se na tiketima evropskih kladionica i kod nas popularne “Sportske prognoze”, pa otud i “toto” u imenu takmičenja.
Klubovi iz cijele Evrope, uglavnom oni koji ne bi izborili plasman u tri najveća evropska kupa (Kup šampiona, Kup pobjednika kupova, Kup UEFA) prijavljivali bi se preko svojih saveza za Intertoto kup, što im je donosilo solidnu finansijsku korist i priliku za brušenje forme u ljetnoj pauzi. Takmičenje se odvijalo u 10 grupa po četiri kluba, igralo se po dvokružnom bod sistemu, a pobjednici grupa stekli bi titulu Intertoto kupa. Taj “originalni” Intertoto kup ne treba miješati s istoimenim UEFA-inim takmičenjem koje će nešto kasnije (1995-2008) služiti kao kvalifikacije za Kup UEFA.
Dva bh. kluba ostvarila su trijumf u “originalnom” Intertoto kupu – Čelik (1975) i Sloboda (1983). Ovaj put se sjećamo uspjeha Tuzlaka, koji je ostvaren prije 41 godine – na turniru odigranom u julu 1983. Te godine je Intertoto kup okupio mnoge jake ekipe – Werder (viceprvak SR Njemačke), Standard Liege (prvak Belgije), Bohemians Prag (prvak Čehoslovačke), Göteborg (zvanični prvak Švedske i sezonu ranije pobjednik Kupa UEFA), Odense (prvak Danske), Viking (prvak Norveške)…
Ekipa Slobode takmičila se u Grupi 5, zajedno s Honvédom iz Budimpešte (trećeplasirani tim upravo završenog Prvenstva Mađarske), Wackerom iz Innsbrucka (treće mjesto u Prvenstvu Austrije u sezoni 1982-83 i finalista domaćeg kupa) i Interom iz Bratislave (četvrtoplasirana ekipa Prvenstva Čehoslovačke). I Sloboda je bila je visoko plasirana u sezoni 1982-83, koja je okončana krajem juna: Tuzlaci su osvojili šesto mjesto u Prvenstvu Jugoslavije, ali je ostao žal zbog propuštene šanse za drugim plasmanom u Kup UEFA. Crveno-crni su za petoplasiranom Crvenom Zvezdom zaostali dva boda, koja su izgubljena porazom na Tušnju od Partizana (1:2) u finišu šampionata.
Ovaj poraz je skupo koštao bh. fudbal: osim Slobode, bez plasmana u Evropu ostalo je i Sarajevo. Naime, pobjedom na Tušnju je Partizan osvojio titulu, a da je to uspjelo zagrebačkom Dinamu – klub s Koševa bi kao finalista Kupa maršala Tita izborio Evropu. Relativno uspješna prvenstvena sezona zaključena je 26. juna 1983. godine, kada je Sloboda pobijedila Hajduka (1:0) u oproštajnoj utakmici trenera Faruka Pašića i legendarnog krila Dževada Šećerbegovića. Pašića je na klupi zamijenila još jedna legenda Tušnja, Omer Jusić, a šest dana kasnije je počeo Intertoto kup.
U prvoj utakmici je Sloboda dočekala ekipu SSW Innsbrucka (Spielgemeinschaft Swarovski Wacker Innsbruck) na Tušnju, 2. jula 1983. Midhat Memišević je 11. minutu doveo domaćina u vodstvo, ali su u finišu prvog dijela Austrijanci poravnali preko Alfreda Roschera. Trenutak odluke desio se u 15 minuta prije kraja, kada je sudija Franjo Papec iz Ljubljane (u utakmicama Intertoto kupa su pravdu dijelili sudije iz zemlje domaćeg tima) dosudio jedanaesterac za Slobodu. To je izazvalo žučne proteste gostiju, slavni austrijski reprezentativac Roland Hattenberger je zaradio isključenje, a Goran Miljanović bio siguran izvođač penala za pobjedu Slobode (2:1). U drugoj utakmici grupe je Honvéd na svom terenu bio bolji od Intera iz Bratislave (3:1).
Sedam dana kasnije su Crveno-crni poraženi u Bratislavi od Intera (1:2), dok je Wacker bio bolji od Honvéda (2:1), pa su sva četiri kluba imala po dva boda. U 3. kolu se Sloboda na svom terenu revanširala Interu: Džemal Đedović i Mersed Kovačević su potopili Slovake (2:0). I Honvéd je bio uspješan na svom terenu protiv Wackera (3:1), što znači da su se jugoslovenski i mađarski klub izdvojili na vrhu. Potom je Inter u unaprijed odigranoj utakmici 5. kola pobijedio Wackera 2:1 i tim iz Innsbrucka ostavio bez šansi za trijumf u grupi.
Nemotivirani Austrijanci su u 4. kolu u Innsburcku poraženi od Slobode (1:2), u utakmici koja je imala i “treće poluvrijeme”. Vlasnica hotela u Innsbrucku u kojem su odsjeli gosti je optužila igrače tuzlanskog prvoligaša za krađu nekih sitnica, nakon utakmice na austrijskom autoputu jurila autobus s ekspedicijom Slobode. Ekspresna istraga austrijske policije pokazala je da fudbaleri Slobode nemaju nikakve veze s onim za šta su optuženi. U isto vrijeme su Inter i Honvéd remizirali (1:1) i bilo je jasno da će pobjednika Grupe 5 odlučiti dvomeč timova iz Tuzle i Budimpešte.
Sloboda je imala bod više od Honvéda i meč loptu u prvom međusobnom duelu na Tušnju, 27. jula 1983. Na početku tvrde utakmice je isključen legendarni mađarski reprezentativac Imre Garaba (82 nastupa, učesnik dva Mundijala), da bi brojčanu prednost Tuzlaci iskoristili u 28. minutu i golom Merseda Kovačevića došli do pobjede (1:0) i titule u Intertoto kupu. Iako je revanš u Budimpešti izgubio svaki rezultatski značaj, donio je zanimljivu utakmicu. Početkom drugog dijela je Ademir Smajlović doveo Crveno-crne u vodstvo, nakon čega su László Gyimesi i Kálmán Kovács preokrenuli za Honvéd. Potom je Smajlović isključen, ali je Sloboda i s igračem manje pet minuta prije kraja izjednačila golom Slobodana Petrovića (2:2).
U drugoj utakmici je Wacker stigao do pobjede na Interom (3:2), pa je konačna tabela izgledala ovako: Sloboda 9, Honvéd 6, Inter 5, Wacker 4. Tako se Sloboda 1983. godine našla na listi pobjednika Intertoto kupa, na kojoj su još bili Twente, Young Boys, Pogoń Szczecin, Maccabi Netanya, Bohemians, Göteborg, Hammarby, Videoton i Vitkovice. Kuriozitet: u narednoj sezoni (1983-84) je Sloboda tek u pretposljednjem kolu izborila prvoligaški opstanak, dok je Honvéd osvojio titulu prvaka Mađarske. (Piše: Jasmin Mržljak, Sport Centar)