Prema odluci Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, 2. aprila obilježava se Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Znak svjesnosti autizma – puzzle – označava želju za povezivanje djelića i konačnim shvatanjem autizma.
Poremećaj iz spektra autizma je vrlo složen neurorazvojni poremećaj koji zahvata sve aspekte ličnosti (komunikacija, motorika, ponašanje i učenje). Kako je riječ o širokom rasponu poremećaja u razvoju, a ne o jedinstvenom poremećaju, svaka dijagnoza je drugačija te svaka osoba u spektru ima različite simptome i potrebe.
Postoji pet glavnih tipova poremećaja iz spektra autizma koji uključuju:
– autizam,
– Aspergerov sindrom,
– Rettov sindrom,
– dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu,
– pervazivni razvojni poremećaj – koji nije drugačije specificiran.
Poteškoće u izražavanju osjećaja
Osobe s poremećajima iz spektra autizma vide, čuju i osjećaju, ali te utiske teško sklapaju u smislenu cjelinu, pa se stoga povlače u vlastiti svijet u kojem nalaze sigurnost. Zbog toga osobe s autizmom imaju poteškoća u izražavanju svojih osjećaja, želja, potreba, sposobnosti i problema s kojima se svakodnevno bore, a što se odražava na njihovo ponašanje koje može biti vrlo neobično. Osobe s poremećajima iz spektra autizma često imaju popratna stanja, uključujući epilepsiju, depresiju, anksioznost, poremećaj pažnje, hiperaktivnost, poteškoće sa spavanjem, samoozljeđivanje, nedostatak straha ili veći strah od očekivanog itd.
Sposobnosti i potrebe autističnih osoba variraju i mogu se razvijati tokom vremena. Dok neke osobe s autizmom mogu živjeti neovisno, druge imaju teške invaliditete i zahtijevaju cjeloživotnu njegu i podršku. Autizam često utječe na obrazovanje i mogućnosti zapošljavanja.
Nivo intelektualnog funkcioniranja među autističnim osobama varira, protežući se od dubokog oštećenja do visokog nivoa intelektualnog funkcioniranja.
Dijagnoza
Dijagnosticiranje poremećaja iz autističnog spekta može biti teško jer ne postoji medicinski test, poput testa krvi, za dijagnosticiranje poremećaja. Ljekaru gledaju djetetovu razvojnu historiju i ponašanje kako bi postavili dijagnozu. Simptomi autizma najčešće se javljaju u prve tri godine i ostaju prisutni do kraja života. Iako se simptomi javljaju još u ranom djetinjstvu, autizam se često dijagnosticira mnogo kasnije.
Prema rezultatima više studija, poremećaji iz spektra autizma mnogo su češći kod muškaraca nego kod žena.
“Autistična porodica”
Autizam znatno djeluje na porodičnu strukturu, posebno zato što do postavljanja dijagnoze često prođe i nekoliko godina. Iako roditelji ponekad zapažaju poteškoće i ponašanje tipično za autizam, suočavanje s dijagnozom za njih predstavlja veliki stres. Pri verifikaciji dijagnoze roditelji nemaju zadovoljavajući stepen emocionalne podrške u svojoj okolini, a to otežava prihvatanje dijagnoze i objektivnog stanja djeteta te uzrokuje znatno povećanje stepena zabrinutosti za djetetovu budućnost.
Nerijetko članovi porodice sve podređuju brizi za dijete ili osobi s autizmom. Takav pristup uzrokuje nastanak „autistične porodice“, čiji članovi postaju zatvoreni i izolirani od okoline zbog nemogućnosti da se dijete primjereno ponaša u sredinama izvan porodičnog okruženja. Razvijajući poseban odnos s djetetom i/ili odraslom osobom s autizmom, porodica postaje psihološki i socijalno ranjiva.
Uzroci
Autizam nastaje kao posljedica višestrukih uzroka, a tačna etiologija nastanka do danas nije naučno potvrđena.
Prevladavaju stavovi da je za nastanak autističnog poremećaja odgovorno naslijeđe, oštećenje mozga i poremećaji moždane funkcije, poremećaji kognitivnih procesa i govorno-jezičnog razvoja, poremećaj emocionalnog razvoja te interakcije navedenih uzročnika.
Dostupni epidemiološki podaci zaključuju da nema dokaza o uzročnoj povezanosti između vakcina protiv ospica, zaušnjaka i rubeole i autizma. Prethodne studije koje su upućivale na uzročnu vezu bile su pune metodoloških nedostataka.
Također nema dokaza koji bi upućivali na to da bilo koja druga vakcina u djetinjstvu može povećati rizik od razvijanja autizma.
Zdravstvena i socijalna zaštita
Procjenjuje se da u svijetu jedno od 100 djece ima autizam. Ova procjena predstavlja prosječnu brojku, a prijavljena prevalencija značajno varira među studijama.
Širok raspon intervencija koje kreću od ranog djetinjstva i traju cijeli život, može optimizirati razvoj, zdravlje, dobrobit i kvalitet života osoba s autizmom. Pravovremeni pristup ranim psihosocijalnim intervencijama utemeljenim na dokazima može poboljšati sposobnost autistične djece za efikasnu komunikaciju i društvenu interakciju. Preporučuje se praćenje razvoja djeteta kao dio rutinske zdravstvene zaštite majke i djeteta.
Važno je da se, nakon što je autizam dijagnosticiran, djeci, adolescentima i odraslim osobama s autizmom i njihovim skrbnicima ponude relevantne informacije, usluge, preporuke i praktična podrška, u skladu s njihovim individualnim i rastućim potrebama.
Zdravstvena njega osoba s autizmom temelji se na holističkom pristupu u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, uvažavanju osobnosti svakog pojedinca, kvalitetnoj i efikasnoj komunikaciji, bezuvjetnom prihvatanju, poštovanju i povjerenju. Cilj zdravstvene njege je povećati samostalnost osobe s autizmom, poboljšati kvalitetu porodičnih odnosa i funkcionisanje osobe s autizmom i porodice te upotrijebiti metode za povećanje stepena kvalitete života.
Autistične osobe često su izložene stigmi i diskriminaciji, uključujući nepravedno uskraćivanje zdravstvene njege, obrazovanja i prilika da se angažiraju i učestvuju u svojim zajednicama.
Osobe s autizmom imaju iste zdravstvene probleme kao i opća populacija, te zahtijevaju dostupne zdravstvene usluge za opće zdravstvene potrebe, uključujući promotivne i preventivne usluge te liječenje akutnih i hroničnih bolesti.
Odgovor Svjetske zdravstvene organizacije (World Helath Organisation)
Sveobuhvatni akcijski plan za mentalno zdravlje Svjetske zdravstvene organizacije za period 2013. – 2030. godina i Rezolucija Svjetske zdravstvene skupštine (World Helath Assebly) pozivaju zemlje da riješe postojeće značajne nedostatke u ranom otkrivanju, njezi, liječenju i rehabilitaciji za mentalne i neurorazvojne poremećaje i stanja koja uključuju i autizam.
Također, poziva zemlje da se pozabave društvenim, ekonomskim, obrazovnim i inkluzivnim potrebama osoba koje žive s mentalnim i neurološkim poremećajima i njihovih porodica, te da poboljšaju nadzor i relevantna istraživanja.