Dvorana Narodnog pozorišta Sarajevo danas je bila mala da primi sve poštivaoce lika i djela akademika, pjesnika, književnika, scenariste i dramskog pisca, Adulaha Sidrana koji je preminuo 23. marta.
Na komemoraciju posvećenu njemu došli su svi – prijatelji, ali i oni koji se do jučer možda nisu slagali sa njim, no saglasni su da je bio više od umjetnika koji je kroz svoje riječi oživio duh Sarajeva, a koje će i njega učiniti vječnim.
Legendarnom književniku danas su počast odale brojne druge poznate ličnosti, uključujući Feđu Štukana, Nihada Uka, Benjaminu Karić, Ferida Buljubašića, Hanku Paldum, Jasnu i Pjera Žalicu, Ejupa Ganića…
Jer, ostala su srca brojnih ljudi da kucaju u ritmu Sidranovih stihova i priča.
Abdulah Sidran, bio je glas Sarajeva, otpora i nade Bosanaca i Hercegovaca u teškim vremenima. Njegova duboka povezanost s gradom i ljudima iz cijele BiH, ali i regiona, odražavala se u svakoj riječi koju je napisao i svakom kadru koji je osmislio. Zbog toga sve što je napisao, sve što je odigrano ili snimljeno prema njegovim riječima, dočekivano je gromoglasnim aplauzima i ovacijama, i ovjenčano je brojnim domaćim i međunarodnim nagradama i priznanjima.
Osnovnu školu, gimnaziju i Filozofski fakultet pohađao je u rodnom Sarajevu. Do aprila 1992. godine bio je zaposlen na RTV Sarajevo kao vodeći dramaturg.
Književnošću se počeo baviti 1960-ih godina. Pripadao je generaciji mladih književnika koju često nazivaju “šezdesetosmaškom”. Izbori iz njegove poezije su prevedeni na njemački, francuski, italijanski i druge jezike.
Scenarista je filmova “Sjećaš li se Dolly Bell?”, “Otac na službenom putu” Emira Kusturice, “Kuduz” i “Savršeni krug” Ademira Kenovića… Kao filmski autor, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Neka od njegovih književnih djela su: “Bolest od duše”, “Zdravo Bosno, stižem iz Sarajeva”, “Zašto tone Venecija”, “U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce”, “Sarajevski tabut”, “Morija”, “Pjesme poslije rata”, “Otkup sirove kože”… (tl)